Vlada Kantona Sarajevo dala je saglasnost v.d. Upravnom odboru Javne ustanove Historijski arhiv Sarajevo na imenovanje Ismete Džigal-Berkovac za v.d. direktora JU Historijski arhiv Sarajevo, do imenovanja direktora, svojom odlukom od 07. septembra 2022. godine.
Ismeta Džigal-Berkovac prva je v.d. direktorica Arhiva u njegovoj 74. godišnjoj historiji. Ismeta Džigal-Berkovac, prof. sociologije, viša arhivistica, dugogodišnja je uposlenica Historijskog arhiva Sarajevo, a na ovu funkciju dolazi iz Odsjeka za sređivanje i obradu arhivske građe gdje radi na stručnim poslovima obrade i sređivanja arhivskih fondova i zbirki.
Danas je izvršena primopredaja dužnosti između prethodnog direktora Harisa Zaimovića i nove v.d. direktorice prilikom koje je Zaimović poželio kolegici Džigal-Berkovac mnogo uspjeha na preuzetoj dužnosti.
U četvrtak, 9. juna 2022. godine, povodom Međunarodnog dana arhiva, direktor JU Historijski arhiv Sarajevo (matičnog arhiva za Kanton Sarajevo), g. Haris Zaimović, prisustvovao je radno-konsultativnom sastanku u prostorijama Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Sastanak je iniciran od strane Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine, a istom je prisustvovao i premijer Federacije BiH Fadil Novalić. Ostali učesnici su bili predstavnici arhivskih institucija iz Federacije, te Brčko Distrikta.
Tema je bila “Razvoj arhivske djelatnosti u FBiH”. U tom smislu razgovarano je o umrežavanju kantonalnih arhiva i formiranju jednog arhivskog tijela na nivou FBiH, digitalizacija arhivske građe sa akcentom na mogućnost korištenja zajedničkog softvera koji je Arhiv Federacije obezbijedio,usaglašavanje i unificiranje zakonske i podzakonske regulative.
Od 6. do 10. juna obilježava se Međunarodna sedmica arhiva u organizaciji ICA-e (Međunarodno arhivsko vijeće), u okviru koje se obilježava 9. juni kao Međunarodni dan arhiva. Ovogodišnji moto obilježavanja je #ArchivesAreYou Pozivamo na praćenje programa dostupnih online iz cijelog svijeta, a više detalja na linku: https://bit.ly/3wZ7sCI
Autor izložbe, dizajn panoa, digitalna obrada i web: Velid Jerlagić, arhivist
Od svoga postanka do danas, Sarajevo je prošlo mnoga iskušenja. Od prirodnih nepogoda, poplava i požara, do bestijalnih uništenja koja su se ponavljala nekoliko puta tokom njegove bogate historije.
Obitavanje i bogat kulturni razvitak neolitskih ljudi u Butmiru na svojevrstan način označilo je početak naseljavanja sarajevskog kraja, kroz stoljeća u različitim formama i na različitim lokacijama, ali uvijek u dolini rijeke Miljacke ili drugih pritoka rijeke Bosne koje se spajaju na sredini Sarajevskog polja.
Migracije naroda u prethistorijsko vrijeme donijele su snažne promjene koje su se odrazile i na naš kraj: miroljubive Butmirce smijenili su narodi koji su poznavali obradu metala, a ilirska plemena koja su se iz tih naroda formirala, smijenili su Rimljani.
Ni rimske naseobine nisu preživjele veliku seobu naroda u ranom srednjem vijeku. Rimskog načina života je nestalo, a stanovnici sarajevskog kraja kao da su započinjali izgradnju kulture od nule. Trebat će gotovo 600 godina, da na područje današnjeg Sarajeva ponovo stigne evropska kultura, kroz uticaj Franaka, Mletaka i Sarajevu historijski bliskog grada Dubrovnika.
Žive trgovačke veze sarajevskog kraja sa Dubrovnikom u kasnom srednjem vijeku omogućile su pomen ovih krajeva u pisanim izvorima. Iako se historiografija ne slaže uvijek u pogledima na postanak i razvoj grada Sarajeva, ipak je njegov zametak bilo ono srednjovjekovno naselje na njegovom mjestu, koje je imalo privrednu i administrativnu ulogu.
Ipak, stvaranje pravog grada na prostoru srednjovjekovne varoši i brojnih sela, pripada Osmanlijama, osvajačima iz XV. stoljeća, koji su, zauzevši ove krajeve već oko 1439. godine, na prostoru današnjeg Sarajeva odlučili smjestiti upravno središte svog vojnog krajišta, i kasnije, vilajeta.
Bosanski krajišnik, a kasnije i sandžakbeg, Isa-beg Ishaković, bio je taj koji je udario temelje današnjeg Sarajeva svojim vizionarskim pogledom na upravljanje i bezgraničnom darežljivošću i brigom za slabije, što je i vidljivo iz njegove vakufname, sastavljene 1462. godine, u kojoj detaljno navodi mjesta koja uvakufljava i načine kako će se vakuf voditi i održavati.
Gradnjom mosta, saraja, džamije, zavije, hamama, karavansaraja i vodovoda, Isa-beg je podigao status srednjevjekovne Vrhbosne na rang kasabe, a ubrzo zatim grad Sarajevo postaje gradom u punom smislu riječi prelaskom u rang šehera.
Još jedna velika historijska ličnost ostavila je pregršt svojih zadužbina u Sarajevu: bio je to gazi Husrev-beg, koji, osim što gradi sakralne objekte i dopušta drugim konfesijama da to isto čine, ulaže ogromnu energiju u prosvjećivanje osnivanjem medrese, ali i u podizanje kvaliteta života stanovnika Sarajeva kroz brojne infrstrukturne i dobrotvorne projekte.
Brojni izazovi opadanja moći Sarajeva, poput paljevine Eugena Savojskog iz 1697. godine i požara iz 1879., nisu zaustavili razvoj grada. Razvitku je posebno pogodovala činjenica da 1878. godine Sarajevo postaje dijelom Austro-Ugarske, čija uprava Sarajevo transformira u moderan, evropski grad i političko sjedište bosanskohercegovačkih zemalja.
Iako je u veoma kratkom periodu nakon odlaska Austro-Ugarske, Sarajevo proživjelo velika materijalna i duhovna iskušenja, kako kroz tavorenje i stagnaciju u razvitku tokom perioda Kraljevine Jugoslavije, fašističku okupaciju i užase Drugog svjetskog rata, nove snage i sami njegovi stanovnici će u poslijeratnom periodu ponovono od Sarajeva načiniti glavni grad Republike, polumilionsku metropolu dostojnu života i stvaranja modernog, radnog i mislećeg čovjeka.
Najnovija dešavanja, u posljednjih dvadeset godina pokazatelj su izdržljivosti i stamenosti grada Sarajeva. Ni pod stegom četvorogodišnje opsade, ni pod traumom od stravičnih zločina i bezočnog iživljavanja nad građanima, grad nije prestao živjeti, pružajući otpor svakom zlu, baš kao i u 500 i više godina svog postojanja.
Šta više možemo poželiti svome gradu, osim da ga njegovi stanovnici u miru i prosperitetu načine boljim nego što je ikad bio, u ostavštinu dolazećim generacijama i stoljećima.
* * *
UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva. Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba
Napomena: Za prikaz slike u punoj rezoluciji kliknite desnim klikom na sliku i odaberite opciju “view image / pogledajte sliku” ili “open image in new tab / otvorite sliku u novom tabu”
Autor izložbe: Admir Nezirović, viši arhivist Dizajn panoa, digitalna obrada i web: Velid Jerlagić, arhivist
Izložba „Dokumenti o Bosni i Hercegovini u Zbirci Varia“ prvi put je organizirana 2011. godine, u sklopu obilježavanja 63. godišnjice osnivanja Arhiva. Tada je, kao dio promocije analitičkog inventara ove arhivske zbirke, prikazan dio dokumenata iz njenog fundusa. Ponovo je predstavljena 2017. godine, povodom obilježavanja 3. maja – datuma kojim se obilježava godišnjica osnivanja Historijskog arhiv Sarajevo, odnosno, nekadašnjeg Arhiva grada Sarajeva. Ovaj put izložbu predstavljamo u digitalnom formatu.
Zbirka “Varia” je jedan od najznačajnijih fondova u posjedu Historijskog arhiva Sarajevo. Zbirka sadrži 682 dokumenta nastala u periodu od 1829. do 1963. godine, raspoređena u 23 arhivske kutije. Sama zbirka je formirana od dokumenata otkupljenih od ranijih vlasnika, te od dokumenata koje su raniji vlasnici poklanjali Arhivu. Također, određen broj dokumenata iz zbirke je izdvojen iz raznih drugih fondova Arhiva, jer je prilikom njihovog sređivanja utvrđeno da tamo ne pripadaju ni sadržajno, a ni po porijeklu. Zbirka Varia je do 1969. godine nosila naziv “Zbirka poklona i otkupa”, te su prilikom reorganizacije ove zbirke izdvojene fondovske cjeline i ostavljeni oni dokumenti koji nemaju organsku vezu ili nisu iste provenijencije, kao i neke manje cjeline i dijelovi drugih, manjih, fondova.
Najmanji broj dokumenata u ovoj zbirci datira iz osmanskog perioda, međutim i pored tog relativno malog broja dokumenata i tu možemo naći značajne dokumente kao što su novine “Bosna” iz 1868. godine, zatim izvještaj fra Mije Gujića o stanju katoličikh i ostalih škola upućen carsko-kraljevskom generalnom konzulu za Bosnu i Hercegovinu iz 1871. godine. Među dokumentima iz XIX. stoljeća nalazi se i originalno pismo iz 1829. godine, kojeg je srbijanski jezikoslovac Vuk Stefanović Karadžić pisao slovenskom jezikoslovcu Jerneju Kopitaru, tadašnjem direktoru biblioteke u Beču.
Dolaskom austro-ugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu dolazi do povećane produkcije građe koja se odnosi na državnu upravu, pa i zbirka ”Varia” sadrži veliki broj dokumenata iz tog perioda. Među njima nalazimo i prve naredbe komandanta austrougarskih okupacionih trupa, generala Filipovića, koje je izdao po ulasku austro-ugarskih trupa u Sarajevo. Iz istog perioda u zbirci “Varia” nalazi se veliki broj dokumenata Gradskog poglavarstva u Sarajevu, pisama, statističkih podataka, rukopisne građe, izvještaja o stanju u Bosni i Hercegovini, tapija o posjedima, izvještaja sa suđenja, sudskih presuda i drugih spisa.
Dokumenti zbirke “Varia” iz perioda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, uglavnom se odnose na građu Gradskog poglavarstva u Sarajevu, iako u zbirci nalazimo i političke pamflete, kako protiv vlasti tako i protiv specifičnih stranaka i ličnosti, kao što je slučaj sa pamfletima protiv Jugoslovenske muslimanske organizacije i njenog predsjednika Mehmeda Spahe. Također, u zbirci se nalazi i nekoliko saopštenja ustaške organizacije i njenog poglavnika Ante Pavelića, te veliki broj pisama i dopisnica upućenih bosanskohercegovačkom književniku Aliji Nametku od strane raznih javnih i kulturnih djelatnika tog perioda. Od ostalih dokumenata iz ovog perioda, značajnim se može nazvati i spisak od 111 ljekara koji imaju pravo obavljati privatnu ljekarsku praksu u Sarajevu.
Kada je riječ o dokumentima iz zbirke “Varia” iz perioda tzv. Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945) , uglavnom se radi o izvještajima, proglasima, rezolucijama, te prepiskama. Među tim dokumentima nalazi se i pismo Mustafe Mulalića upućeno muslimanima iz štaba zapovjednika četničkog pokreta Draže Mihailovića, rezolucija istaknutih Muslimana vlastima tzv. NDH, te izvještaj Munira Šahinovića Ekremova upućen poglavniku Anti Paveliću u kojem se govori o teškim prilikama u gradu Sarajevu i o ugroženosti grada od strane komunista. Među dokumentima iz ovog perioda nalazi se i elaborat pod naslovom “Bosna i Hercegovina u II svjetskom ratu”, kojeg je napisao Muhamed Hadžijahić.
Među važnim dokumentima u zbirci su i primjerak lista “Handžar”, koji je izlazio u vrijeme okupacije, zatim novine “Vijesti”, koje su izlazile neposredno pred oslobođenje zemlje u izdanju propagandnog odjeljenja III. korpusa Jugoslovenske armije.
Dokumenti u zbirci “Varia” koji potiču iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, tj. nakon oslobođenja zemlje 1945. godine, većinski se odnose na izvještaje, članke i prepisku. Među ostalim, tu je i spisak imanea 3500 Jevreja koji su ubijeni u Sarajevu u toku okupacije, no taj spisak je nepotpun jer je u tom periodu ubijeno oko 7000 sarajevskih Jevreja. Tu je i popis sarajevskih ulica, trgova, čikmi i mostova kojeg je sačinio Kosta Mandić, kao i obilje zanimljive arhivske građe vezane za grad Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.
Sadržaj zbirke: akti, pisma, rukopisi, knjige, brošure, novinski članci, stare novčanice, biografije, trgovački defteri, kalendari, podsjetnice, dokumenti o rasporedu austrougarske vojske prilikom zauzimanja Bosne i Hercegovine, putne isprave, lutrijski listići, oglasi, ugovori, pozivnice, sudske presude, mišljenja sudskih vještaka, diplome, potrošačke karte i slično.
Jezik i pismo zbirke: bosanski, srpski, hrvatski, njemački, slovenački, francuski, engleski, arapski, turski, hebrejski, latinski, crkvenoslavenski, italijanski, mađarski, poljski, bugarski i češki jezik, latinica, ćirilica i gotica.
* * *
UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva. Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba
Napomena: Za prikaz slike u punoj rezoluciji kliknite desnim klikom na sliku i odaberite opciju “view image / pogledajte sliku” ili “open image in new tab / otvorite sliku u novom tabu”
Jučer, 23. marta, u prostorijama Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu održan je sastanak direktora Historijskog arhiva Sarajevo i Instituta za jezik UNSA, Harisa Zaimovića i Jasmina Hodžića, gdje se razgovaralo o okvirnom regulisanju saradnje dvaju institucija radi razmjene iskustava i prakse u oblasti nauke i kulture. Na obostrano zadovoljstvo, Institut za jezik i Historijski arhiv ovom su prilikom potpisali i Protokol o saradnji, na osnovu čega će biti omogućeno buduće zajedničko istraživanje i promoviranje ahivske i rukopisne građe o Bosni i Hercegovini.
Sarajevo je dobilo svoje prvo gradsko zastupstvo i upravu, u vremenu provođenja upravne reforme Osmanskog carstva 1865. godine – medžlisi-idarei-beledije. Na čelu općine bio je reis (gradonačelnik), uz njega su još bila i četiri muslimanska te po jedan jevrejski, pravoslavni i katolički predstavnik – zastupnici građana. Pri općini je radio i jedan gradski inžinjer. Potpuniji organizacioni statut sarajevska općina dobila je pri samom kraju osmanske uprave 1877. godine općim zakonom o općinama. Taj je zakon, također, prevela i objavila austrougarska uprava.[1] Zakonom su bila propisana: organizacija općina, izbor i saziv općinskog zastupstva, dužnosti gradonačelnika, općinskog odbora i općinskih službenika, vođenje administracije, izvori općinskih prihoda itd.
Iako je formirana pri kraju osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, općina grada Sarajeva je tek pod austrougarskom upravom postala jedan od važnijih činilaca u razvitku grada. Za novu vlast bilo je važno da u zemaljskom glavnom gradu uspostave jedno predstavničko tijelo za uredovanje određenih upravnih poslova. Od uglednih predstavnika svih konfesija formirano je prvo općinsko zastupstvo kojeg su činili: gradonačelnik Mustajbeg Fadilpašić, zastupnici[2] Sunulah-ef. Sokolović, Ragib-ef. Čurčić, Vejsil-ef. Svrzo, Asim-ef. Ridžalić / Uzunić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Dimitrije M. Jeftanović, Petro T. Petrović, Makso Nikolić / Despić, Kosta Ćuković, Jovo R. Savić, Risto Đ. Besarović, fra Grga Martić, Franjo Baković, Anto Galešić, Marko Poljanić, Zeky Rafajlović, Salamon I. Salom, Javer Baruh, David Eskinazi i Daniel Moise Salom.
Neki od zastupnika iz prvog saziva gradskog zastupstva 1878-1884
U 1879. godini kao zastupnici sjednicama prisustvuju i potpisuju se Jakov Trifkovići H. Ivo Livajić. Tokom ove godine na mjesto zastupnika fra Grge Martića došao je Anto Grbić, a nedugo zatim na njegovo mjesto fra Andrija Buzuk. Od novembra mjeseca 1879. godine na sjednicama zastupstva kao zastupnik prisustvuje i Esad-ef. Uzunić. U 1880. godini kao zastupnici sjednicama prisustvuju Muhamed-beg Čurčić, Ahmed-aga Kajmaković te hadži Mustafa Bakarević dok Antun Galešić i Marko Poljanić više ne prisustvuju istim. Godine 1881. kao gradski zastupnik sjednicama prisustvuje Aleksa Kezić.
Za prvog gradonačelnika izabran je Mustafa-beg Fadilpašić; na ovom položaju ostao je sve do svoje smrti 1892. godine, potvrđivan od strane zemaljskog poglavara svake godine. Iako je Provizornim statutom grada Sarajeva bilo predviđeno da će najstariji općinski zastupnik mijenjati gradonačelnika, onda kad je on spriječen da prisustvuje sjednicama, što je jednom prilikom radio Salomon I. Salom, 1880. godine imenovan je dogradonačelnik Đorđe Rajković, koji je na ovom mjestu ostao u sazivu prvog zastupstva do 1884. godine.
Vojni i civilni upravitelj je u decembru 1878. godine iz reda zastupnika imenovao gradske vijećnike (iz svake konfesije po jednog). Tu funkciju su u samom početku obnašali Kosta Ćuković, Mehmed-beg Ljubušak, fra Grga Martić i Salomon I. Salom. Poslije pola godine fra Grgu Martića će na ovoj funkciji zamijeniti Anto Grbić, a njega, pak, 1881. godine Aleksa Kezić. Zastupnika Kostu Ćukovića će u gradskom vijeću zamijeniti Makso Despić. Gradski vijećnici su dnevno odlazili u Gradsko poglavarstvo, radili na izvršavanju određenih predmeta, savjetovali se s gradonačelnikom i dogradonačelnikom te bili spona gradskog zastupstva s Gradskim poglavarstvom grada Sarajeva, kao i spona Poglavarstva sa svima onima koji su se ovom uredu obraćali.
Gradsko zastupstvo bilo je dužno da u javnom interesu pomaže zemaljsku upravu i da u svemu izvršava njena naređenja. Nakon zauzimanja grada Sarajeva i dok su u zemlji i dalje trajale vojne operacije, zastupstvo je završavalo razne poslove na normalizaciji gradskih prilika te odgovaralo na brojne zahtjeve i potrebe austrougarskih trupa u gradu. Kako se navodi u izvještaju gradskog zastupstva, objavljenom 15. septembra 1878. godine u Bosanskohercegovačkim novinama, akcije zastupstva bile su usmjerene na čišćenju ulica i hanova, postavljanju uličnih fenjera za rasvjetu, radove popravki gradskog vodovoda, drumova, ulica, mostova, oštećenih kuća, kao i na iznošenje smeća iz bolnica i kasarni te nalaženja mjesta za nova groblja itd. No, najveće aktivnosti usmjerene su za potrebe smještaja, ukonačavanja i snabdijevanja vojske u gradu. Uporedo s problemom smještaja vojske, zemaljsku i gradsku upravu pratili su i problemi smještaja sopstvenih činovnika te nalaženja lokacija i zgrada za njihove urede.
Obaveza zastupstva bila je i briga o prikupljanju desetine te s tim u vezi sastavljanje popisa sela i gazdinstava u sarajevskom okružju. Zastupstvo je angažirano i oko popisivanja svih gradskih ulica i trgova te numeriranja objekata, trgovina i kuća, odnosno nabavke tablica s imenima ulica i brojevima.
Mnoge aktivnosti zastupstvo je obavljalo kroz svoja povjerenstva (komisije) u koja su ulazili određeni broj gradskih zastupnika i činovnika Gradskog poglavarstva. Gradski su zastupnici, također, učestvovali u radu određenih povjerenstava koja su formirana od strane vladinog povjerenika ili Zemaljske vlade, kao i Mjesne te Generalne vojne komande u Sarajevu.
Zaključci Gradskog zastupstva postaju definitivni i valjani tek po dobijanju potpisa vladinog povjerenika. On je mogao raspustiti sjednicu općinskog zastupstva te mijenjati poslovnik i dnevni red i imao je pravo kontrole nad Gradskim poglavarstvom u vršenju upravnih poslova, rukovanja općinskom imovinom i ispitivanja općinskih računa. Pregledavao je, ovjeravao i potpisivao sve zapisnike sjednica općinskog zastupstva, pri čemu je bio ovlašten da obustavi izvršenje svakog zaključka za koji bi smatrao da je štetan po javne interese. Dobar primjer jeste dokument Gradskog poglavarstva iz 1881. godine, u kojem Vladin povjerenik intervenira te suspendira odluku gradskog zastupstva u vezi sa finansiranjem izgradnje jedne škole u Sarajevu (HAS, GP 6663/1881).[3] Vladin povjerenik učestvuje u rješavanju mnogih predmeta, upita, žalbi ili kao posrednik između općine i druge političke oblasti, fizičkog i pravnog lica. On je također i samostalno davao svoje prijedloge Zemaljskoj vladi za poduzimanje raznih mjera.
Općinsko zastupstvo nadziralo je i uredsko poslovanje Gradskog poglavarstva i općinskih zavoda. Gradonačelnik se obraćao zastupstvu s ciljem da se isto odredi po pitanju uputa u radu ureda poglavarstva. Također je dodjeljivalo titulu počasnog građanina zaslužnim visokim austrougarskim dužnosnicima koji su službeno boravili i djelovali u Sarajevu.
Tačno godinu dana poslije vojnog zauzimanja Sarajeva nova vlast suočila se s novim velikim nedaćama: Sarajevo je pretrpilo veliki požar. U predvečernjim satima 8. augusta 1879. godine izbio je požar u Latinluku (dio grada koji je obuvatao prostor od Gazi Husrev-begova bezistana i Latinske ćuprije do pred današnju Štrosmajerovu ulicu). S obzirom na to da su građevine mahom bile drvene te da je bila topla ljetna noć u kojoj je, po nesreći, puhao topli vjetar, požar se veoma brzo i lahko proširio te trajao do jutarnjih sati narednog dana. Kako navode razni izvještaji i dopisi pri Gradskom poglavarstvu grada Sarajeva i Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu, te su noći izgorjele 304 kuće, 434 dućana te preko 130 drugih objekata u 36 sarajevskih ulica. Među žiteljima Sarajeva, po izvještajima, na svu sreću nije bilo poginulih, ali je 407 porodica ostalo bez svojih domova i dućana i drugih poslovnih zgrada (HAS, GP, 3202 / 1879).[4] Bio je to jedan katastrofalan požar, poznat u narodu kao „Velika jangija“. Šteta je procjenjena na cca 20 miliona forinti, što je predstavljalo ogroman iznos za ono vrijeme, kad se uzme u obzir da je prvi civilni budžet Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine iz 1880. godine iznosio nešto manje od 7 miliona forinti, dok je vojni budžet iz 1879. godine iznosio oko 15 miliona forinti.[5]
Pred novu vlast postavio se istovremeno zadatak saniranja posljedica ovog požara, obnove grada, ali i izazov planiranja izgradnje jednog novog reprezentativnog zemaljskog glavnog grada. Obnova požarom stradalog grada smatrana je kao dobra prilika da se Sarajevo urbanistički približi gradovima u Monarhiji, te na taj način inkorporira unutar iste. Iako je veliki požar nanio značajnu štetu gradu i niz problema novoj upravi, problemi su se prevazilazili nizom mjera, uredbi i propisa koje je strogo nadzirala, donosila ili odobravala Zemaljska vlada. Sve te mjere su imale dugoročni plan obnove, kontrole i urbanističkog razvoja Sarajeva. Kroz zapisnike sjednica zastupstva vidno je koliko se poklanjala pažnja proširenju i regulaciji ulica, otvaranju novih četvrti, trgova i ulica te eksproprijaciji i odvajanju građevinskog zemljišta.
Prva panorama Sarajeva iz 1879. godine, autor Anton Schädler (HAS, ZFR-14)
Nakon poplave koja je zadesila Sarajevo na kraju 1880. godine značajno pitanje postaje i regulacija rijeke Miljacke i njenih pritoka; zastupstvo je svakako i o tome raspravljalo. Do osnivanja Finansijskog ravnateljstva 1881. godine, Gradskom poglavarstvu grada Sarajeva od strane Vojnog zapovjedništva II armije povjerena je briga o preradi i prodaji duhana – koji je bio pod državnim monopolom. Poglavarstvo je, pak, brigu oko duhana povjeravalo gradskim vijećnicima.[6]
Provizornim statutom bilo je određeno da se općina finansira iz vlastitih prihoda, prema proračunu koji je donosilo gradsko zastupstvo. Za pokriće općinskih potreba Zemaljska vlada je putem naredbi ustupala općini pobiranje izvjesnih taksi / daća, kao što su kantarija, telarija, zebhija / mesarina, maltarina, uvoznina i unutrašnja potrošarina. Zastupstvo je prvih godina pobiranje određenih taksi davalo u zakup najboljem ponuđaču. Pri zastupstvu bila su formirana dražbena povjerenstva / komisije od članova zastupstva za donošenje prijedloga i odluke davanja određene takse u zakup.
Zastupstvo je bilo dužno donijeti i izglasati prijedlog proračuna za gradsku općinu. U tom procesu veliku ulogu u predlaganju i donošenju istog imao je vladin povjerenik. Proračun općine bila je jedna od najvažnijih tema zastupstva u kojem se crtao budući infrastrukturni urbanistički razvoj Sarajeva. Ali je jasno da prvo općinsko zastupstvo nije imalo nikakve samostalnosti. U mnogim važnim pitanjima na sjednicama zastupstva obavezno je sudjelovao i vladin povjerenik koji je itekako usmjeravao zaključke tih sjednica i svojim ih potpisom činio pravosnažnim. Zemaljska vlada je preko njega mogla da razriješi gradonačelnika i disciplinski kazni pojedine „neposlušne“ zastupnike ako ne vrše svoju dužnost u skladu sa propisima i naredbama Zemaljske vlade.
Provizorni statut zamijenjen je definitivnim 1884. godine reorganizacijom cjelokupne uprave u Bosni i Hercegovini. Ni provizornim ni definitivnim statutom nije se moglo govoriti o samoupravi u današnjem smislu riječi jer je općina do kraja austrougarske uprave bila u zavisnosti i pod nadzorom Zemaljske vlade i vladinog povjerenika. No, sama činjenica da je grad imao od samog početka austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini svoje predstavničko tijelo i egzekutivu, pozitivno je djelovalo na razvitak Sarajeva. Zemaljska vlada je stalno podsticala gradsko zastupstvo i vijeće na aktivnu urbanističku i komunalnu djelatnost pružajući im značajnu pomoć i smjernice.[7]
*Tekst preuzet iz našeg izdanja: Haris Zaimović, “Zapisnici sarajevskog gradskog zastupstva (1878-1881)”, Sarajevo 2018.
[1]Gemeindegesetz vom 27. Ramazan 1294–5. October 1877, Sammlung der für Bosnien und die Hercegovina erlassenen Gesetze, Verordnungen und Normalweisungen, 1880, str. 16–22.
[2] Lista prvih gradskih zastupnika s kratkim biografijama u Kreševljaković, H., Sarajevo 1878–1918, Arhiv grada Sarajeva, Sarajevo 1969, str. 107–110; Spisak gradskih zastupnika i vijećnika za svaku godinu posebno također u pisanoj ostavštini Koste Mandića: „Opštinska pretstavništva / Gradski zastupnici odnosno gradski vijećnici grada Sarajeva u vremenu 1878 god. do uključivo 1931. godine“, HAS, Zbirka Varia 92.
[3] Zaimović, H. „Analitički inventar Gradskog poglavarstva grad Sarajeva za 1881. godinu“, edicija Inventari, Historijski arhiv Sarajevo, Sarajevo, 2011.
[4]Zaimović, H. „Analitički inventar Gradskog poglavarstva grad Sarajeva za 1879. godinu“, edicija Inventari, Historijski arhiv Sarajevo, Sarajevo, 2008.
[5] Izvještaj o upravi za 1906. godinu, C. i kr. Ministarstvo financija, Zagreb, 1907.
[6] Kreševljaković, H., Sarajevo 1878–1918, Arhiv grada Sarajeva, Sarajevo, 1969, str. 13.
[7] Kruševac, T. „Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878–1918“, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1960, str. 58.
Dana 09. februara 2022. godine Historijski arhiv Sarajevo i njegov direktor Haris Zaimović sa saradnicama ugostio je prijatelje iz grada Burse u Turskoj. Tom prilikom razgovarano je o narednim zajedničkim projektima ova dva grada i njihovih kulturnih institucija. Arhiv su posjetili Fetullah Bingül, generalni menadžer kongresnog kulturnog centra Atatürk Merinos, te koordinator projekta “Bursa – prijestolnica kulture turkijskog svijeta 2022.” i Hüseyin Buran, šef kabineta za kulturu i umjetnost Grada Burse.
Dana 31 . januara 2022. godine u prostorijama Historijskog arhiva Sarajevo potpisan je protokol o saradnji našeg Arhiva i Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ovo je još jedan korak naprijed ka uspostavljanju bliže saradnje Arhiva sa naučnim i kulturnim institucijama radi zajedničkog rada na promociji naše kulturne baštine. Cilj protokola je okvirno regulisanje saradnje dvaju institucija radi razmjene iskustava i prakse u oblasti nauke i kulture, a neke od aktivnosti koje će se realizirati zajedničkim naporima su: zajedničko promoviranje arhivske i rukopisne građe o Bosni iz osmanskog perioda; katalogizacija i obrada osmanskih dokumenata i rukopisa na orijentalnim jezicima, u skladu sa zahtjevima arhivističke struke i modernih tehnologija; razmjena i zajedničko oblikovanje metapodataka o pojedinačnim arhivističkim jedinicama u elektronskim bazama podataka; zajednička saradnju sa trećim institcijama u promociji kulturne baštine a posebno one koja se odnosi na kulturnu historiju Sarajeva kroz stoljeća okviru širih makroprojekata; organiziranje zajedničkih manifestacija: izložbi, skupova, javnih tribina, simpozija i okruglih stolova, itd. Protokol su potpisali direktori ovih institucija: ispred Orijentalnog instituta Adnan Kadrić, a ispred Arhiva Haris Zaimović.
