Autor izložbe, dizajn panoa, digitalna obrada i web: Velid Jerlagić, arhivist
Od svoga postanka do danas, Sarajevo je prošlo mnoga iskušenja. Od prirodnih nepogoda, poplava i požara, do bestijalnih uništenja koja su se ponavljala nekoliko puta tokom njegove bogate historije.
Obitavanje i bogat kulturni razvitak neolitskih ljudi u Butmiru na svojevrstan način označilo je početak naseljavanja sarajevskog kraja, kroz stoljeća u različitim formama i na različitim lokacijama, ali uvijek u dolini rijeke Miljacke ili drugih pritoka rijeke Bosne koje se spajaju na sredini Sarajevskog polja.
Migracije naroda u prethistorijsko vrijeme donijele su snažne promjene koje su se odrazile i na naš kraj: miroljubive Butmirce smijenili su narodi koji su poznavali obradu metala, a ilirska plemena koja su se iz tih naroda formirala, smijenili su Rimljani.
Ni rimske naseobine nisu preživjele veliku seobu naroda u ranom srednjem vijeku. Rimskog načina života je nestalo, a stanovnici sarajevskog kraja kao da su započinjali izgradnju kulture od nule. Trebat će gotovo 600 godina, da na područje današnjeg Sarajeva ponovo stigne evropska kultura, kroz uticaj Franaka, Mletaka i Sarajevu historijski bliskog grada Dubrovnika.
Žive trgovačke veze sarajevskog kraja sa Dubrovnikom u kasnom srednjem vijeku omogućile su pomen ovih krajeva u pisanim izvorima. Iako se historiografija ne slaže uvijek u pogledima na postanak i razvoj grada Sarajeva, ipak je njegov zametak bilo ono srednjovjekovno naselje na njegovom mjestu, koje je imalo privrednu i administrativnu ulogu.
Ipak, stvaranje pravog grada na prostoru srednjovjekovne varoši i brojnih sela, pripada Osmanlijama, osvajačima iz XV. stoljeća, koji su, zauzevši ove krajeve već oko 1439. godine, na prostoru današnjeg Sarajeva odlučili smjestiti upravno središte svog vojnog krajišta, i kasnije, vilajeta.
Bosanski krajišnik, a kasnije i sandžakbeg, Isa-beg Ishaković, bio je taj koji je udario temelje današnjeg Sarajeva svojim vizionarskim pogledom na upravljanje i bezgraničnom darežljivošću i brigom za slabije, što je i vidljivo iz njegove vakufname, sastavljene 1462. godine, u kojoj detaljno navodi mjesta koja uvakufljava i načine kako će se vakuf voditi i održavati.
Gradnjom mosta, saraja, džamije, zavije, hamama, karavansaraja i vodovoda, Isa-beg je podigao status srednjevjekovne Vrhbosne na rang kasabe, a ubrzo zatim grad Sarajevo postaje gradom u punom smislu riječi prelaskom u rang šehera.
Još jedna velika historijska ličnost ostavila je pregršt svojih zadužbina u Sarajevu: bio je to gazi Husrev-beg, koji, osim što gradi sakralne objekte i dopušta drugim konfesijama da to isto čine, ulaže ogromnu energiju u prosvjećivanje osnivanjem medrese, ali i u podizanje kvaliteta života stanovnika Sarajeva kroz brojne infrstrukturne i dobrotvorne projekte.
Brojni izazovi opadanja moći Sarajeva, poput paljevine Eugena Savojskog iz 1697. godine i požara iz 1879., nisu zaustavili razvoj grada. Razvitku je posebno pogodovala činjenica da 1878. godine Sarajevo postaje dijelom Austro-Ugarske, čija uprava Sarajevo transformira u moderan, evropski grad i političko sjedište bosanskohercegovačkih zemalja.
Iako je u veoma kratkom periodu nakon odlaska Austro-Ugarske, Sarajevo proživjelo velika materijalna i duhovna iskušenja, kako kroz tavorenje i stagnaciju u razvitku tokom perioda Kraljevine Jugoslavije, fašističku okupaciju i užase Drugog svjetskog rata, nove snage i sami njegovi stanovnici će u poslijeratnom periodu ponovono od Sarajeva načiniti glavni grad Republike, polumilionsku metropolu dostojnu života i stvaranja modernog, radnog i mislećeg čovjeka.
Najnovija dešavanja, u posljednjih dvadeset godina pokazatelj su izdržljivosti i stamenosti grada Sarajeva. Ni pod stegom četvorogodišnje opsade, ni pod traumom od stravičnih zločina i bezočnog iživljavanja nad građanima, grad nije prestao živjeti, pružajući otpor svakom zlu, baš kao i u 500 i više godina svog postojanja.
Šta više možemo poželiti svome gradu, osim da ga njegovi stanovnici u miru i prosperitetu načine boljim nego što je ikad bio, u ostavštinu dolazećim generacijama i stoljećima.
* * *
UPOZORENJE: Vlasnik autorskih prava nad arhivskom građom korištenom na izložbi je Javna Ustanova Historijski arhiv Sarajevo. Zabranjeno je svako neovlašteno preuzimanje, kopiranje ili dijeljenje sadržaja, djelimično ili u cijelosti – bez prethodne saglasnosti i kontaktiranja Arhiva. Kontakt e-mail: has@arhivsa.ba
Napomena: Za prikaz slike u punoj rezoluciji kliknite desnim klikom na sliku i odaberite opciju “view image / pogledajte sliku” ili “open image in new tab / otvorite sliku u novom tabu”
