O Historijskom arhivu Sarajevo

Od svog osnivanja, Historijski arhiv Sarajevo je, bez obzira na sve nedaće, do današnjih dana ostao i opstao kao središnja institucija arhivske djelatnosti koja je nezaobilazna za proučavanje naše narodne i zavičajne prošlosti. Baština prikupljena i razvrstana u njegovim spremištima neiscrpno je vrelo za istraživanje prohujalih povijesnih i drugih događaja, ali i temelj za razumijevanje suvremenosti.

Historijski arhiv Sarajevo je u proteklih 68 godina svoje djelatnosti dijelio sudbinu grada u kojem je osnovan. Njegovi dosezi bili su omeđeni realnim okolnostima, a posebno upravnim i političkim okvirima u kojima je djelovao. U njegovom razvojnom hodu zbog toga je bilo uspona i lutanja, uzleta i posrtanja, smjena nadležnosti i pravnog ustrojstva, selidbi i brojnih drugih nepogoda. Ali, unatoč brojnim kušnjama, Arhiv je uspio odoljeti svim izazovima vremena i sačuvati dostojanstvo profesionalne časti, iako je trud njegovih djelatnika bio često skrovit i malo poznat javnosti.

Veliki doprinos arhiva ogleda se i u brojnim djelima nastalim na njegovoj arhivskoj građi, kao i u njegovoj izdavačkoj djelatnosti. Brojne izložbe, urađene na osnovi spomenute bogate i neponovljive arhivske građe od preko 10.000 dužinskih metara, kao i drugi relevantni pokazatelji – sređenost njegovih arhivskih fondova, zbirki i knjižnog fonda, čine danas Arhiv temeljnom institucijom u proučavanju povijesti, kulture, gospodarstva i drugih ljudskih djelatnosti svih naroda koji su stoljećima obitavali na području Sarajeva, pa i u širem okruženju.

Od svog osnivanja do danas, Historijski arhiv Sarajevo, usprkos brojnim nedaćama koje su ga pratile usljed nedostatka stručnih kadrova, odgovarajućeg smještajnog prostora i financiranja, uspio je prikupiti, obraditi i zaštititi veliku kloličinu dragocjene arhivske građe, koja se nalazila nezaštićena u podrumima, na tavanima i u drugim neuvjetnim prostorijama raznih državnih, kulturnih, prosvjetnih, gospodarskih i drugih institucija. Toj neponovljivoj arhivskoj građi, nastaloj u toku više od pet stoljeća, prijetila je opasnost od oštećenja i potpunog uništenja što zbog nemara posjednika, ali često i zbog drugih neprilika i potreba u pojedinim vremenskim razdobljima koja su se smjenjivgala na bosanskohercegovačkim prostorima.

Najstarija arhivska građa datira iz osmanskog perioda od koje je sačuvano preko 14.000 arhivskih jedinica. Ta arhivsko-rukopisno-štampana građa (na turskom, arapskom i perzijskom jeziku) sastoji se od dokumenata, deftera (popisnih knjiga), sidžila (sudskih protokola), rukopisnih i štampanih knjiga, salnama (godišnjaka), takvima (kalendara), novina, časopisa, geografskih karata i slično. Ističe se kasniji prepis rukopisa “Elvasijjetu Ebu Hanife” (oporuka Ebu Hanife koji je umro 767. godine AD, odn. 150. godina po Hidžri). Među defterima posebno je zanimljivo pet deftera sarajevskog saračkog esnafa iz godina 1726., 1750., 1777., 1789. i 1823. godine. Rijetkost među štampanim knjigama je “Kitab-ul-muhassas” – veliki rječnik arapskog jezika u 17 svezaka. Njega je napisao Ebul-Hasan b. Ismail u Španiji (umro 1065., odnosno 458. godine po Hidžri), a štampan je u Istanbulu od 1898. do 1902. godine. Rječnik spada među najvrijednija djela stare arapske filologije. Ova Zbirka, po kvalitetu i kvantitetu građe, spada među najznačajnije zbirke orijentalne arhivske građe, odmah poslije zbirke orijentalne građe Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, pa i na širim prostorima jugoistočne Evrope.

Iz perioda austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878.-1918.) sačuvane su veće količine arhivske građe, a posebno se ističu vrlo značajni fondovi: Vladin povjerenik za zemaljski glavni grad Sarajevo (1879.-1918.), Gradsko poglavarstvo Sarajevo (1879.-1918.), Okružni i Kotarski sud i nekoliko vojnih sudova (1914.-1918.). S obzirom da je to bilo vrijeme u kome je otvoreno više raznih škola u Bosni i Hercegovini, sačuvana je i obilna građa većeg broja školskih fondova, od kojih su posebno zanimljivi fondovi Prve i Druge muške realne gimnazije i Učiteljske škole u Sarajevu, zatim mnogih drugih srednjih i osnovnih škola. Značajna je i arhivska građa koja se odnosi na razne časopise, kulturna, prosvjetna i druga društva koja su djelovala u ovom razdoblju.

Arhivska građa iz ovog perioda djelomično je na njemačkom i bosanskom jeziku, potpuno je sređena i dostupna istraživačima i znanstvenicima svih struka i usmjerenja. Ona je nezaobilazna u izučavanju povijesnih, društvenih, kulturnih, prosvjetnih, gospodarskih, političkih i drugih aspekata na području Sarajeva, pa i u širim bosansko-hercegovačkim prostorima, u vrijeme austrougarske uprave.

Arhivska građa nastala između Prvog i Drugog svjetskog rata (1918.-1941.) sačuvana je, također, u znatnoj količini. Tako je, primjera radi, sačuvan fond Gradskog poglavarstva Sarajevo iz perioda 1918.-1941., zatim fond Okružnog suda Sarajevo iz 1922.- 1941., kao i fondovi Trgovinsko-industrijske i Zanatske komore, koji sadrže i arhivsku građu iz austrougarskog perioda, a i više fondova privrednih preduzeća značajnih za gospodarski razvitak Sarajeva. Osim toga, sačuvani su i brojni fondovi svih sarajevskih škola koje su djelovale u tom razdoblju.

Iz ratnog perioda (1941.-1945.) također je sačuvana arhivska građa Gradskog poglavarstva, zatim Rizničko upraviteljstvo – Ured za podržavljeni imetak Sarajevo (1942.-1945.), Rizničko upraviteljstvo – Ured za upravu židovskih nekretnina Sarajevo (1941.-1942.), kao i građa nekoliko gospodarskih preduzeća i raznih škola, koje su u to vrijeme djelovale na sarajevskom području. Želimo napomenuti da se mnogi fondovi, nastali u ovom periodu u Sarajevu, nalaze i u drugim institucijama, često i izvan Bosne i Hercegovine.

Ipak, najviše arhivske građe sačuvano je iz perioda FNR/SFR Jugoslavije (1945.-1992.). Najveći dio te građe odnosi se na privredna, trgovačka i zanatska preduzeća, te građu tadašnjih društveno-političkih organizacija, društava i udruženja. Sačuvana je građa sreskih i općinskih komiteta Saveza komunista BiH, i to ne samo ona koja se odnosi na Sarajevo već i na šire područje (općinski komiteti Breza, Fojnica, Hadžići, Ilidža, Kalinovik, Rogatica, Sokolac i Vareš). Također je sačuvana arhivska građa Sreskog komiteta Saveza omladine Sarajevo (1945.-1965.). S obzirom na to da je arhivska građa poslije 1945. godine planski prikupljana, ona je i najcjelovitija, te se na osnovi nje može, uglavnom, pratiti cjelokupni gospodarski, politički, društveni, kulturni i drugi oblici života Sarajeva.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1996.) i nakon njenog završetka intenzivno se prikuplja i obrađuje arhivska građa koja se odnosi na ovaj period. Fondovi raznih provenijencija svakodnevno se obogaćuju novom arhivskom građom i stvaraju se novi arhivski fondovi, koji će u budućnosti biti nezaobilazni za izučavanje ovog kratkog, ali nezaobilaznog razdoblja u povijesti razvitka grada Sarajeva, pa i njegovog šireg okruženja.

Posebnu vrijednost arhivske građe Istorijskog arhiva Sarajevo čine porodični i lični fondovi, među kojima se naročito izdvajaju fondovi nekih poznatih sarajevskih porodica (Despić, Ćurčić, Hadži-Ristić, Jeftanović, Miličević, Fadilpašić, Užičanin, Kreševljaković i mnogih drugih).

Iz zbirki koje se čuvaju u Arhivu treba posebno izdvojiti zbirku plakata (1878.-1969.), koja sadrži preko 2.700 primjeraka, zbirku karata i planova, te i zbirku fotografija (1878.-1945.) od oko 2.000 komada.

Comments are closed.