Šezdeset osam godina od osnivanja Historijskog arhiva Sarajevo

Od svog osnivanja, Historijski arhiv Sarajevo je, bez obzira na sve nedaće, do današnjih dana ostao i opstao kao središnja institucija arhivske djelatnosti koja je nezaobilazna za proučavanje naše narodne i zavičajne prošlosti. Baština prikupljena i razvrstana u njegovim spremištima neiscrpno je vrelo za istraživanje prohujalih povijesnih i drugih događaja, ali i temelj za razumijevanje suvremenosti.

U proteklih 68 godina svoje djelatnosti dijelio je sudbinu grada u kojem je osnovan. Njegovi dosezi bili su omeđeni realnim okolnostima, a posebno upravnim i političkim okvirima u kojima je djelovao. U njegovom razvojnom hodu zbog toga je bilo uspona i lutanja, uzleta i posrtanja, smjena nadležnosti i pravnog ustrojstva, selidbi i brojnih drugih nepogoda. Ali, unatoč brojnim kušnjama, Arhiv je uspio odoljeti svim izazovima vremena i sačuvati dostojanstvo profesionalne časti, iako je trud njegovih djelatnika bio često skrovit i malo poznat javnosti.

Uviđajući neophodnost, značaj i važnost postojanja jedne arhivske ustanove za grad Sarajevo, kao centra cjelokupnog političkog, ekonomskog i kulturnog života, Narodni odbor grada Sarajeva je, po ugledu na slične ustanove koje su već postojale u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, predložio osnivanje Arhiva. Aktom o osnivanju određen je logičan naziv: Arhiv grada Sarajeva. Odluku o osnivanju arhiva, koja je donesena pod brojem I/6491, donio je Narodni odbor grada Sarajeva 3. maja 1948. godine. Odluka je stupila na snagu objavljivanjem u “Službenom listu Narodne Republike BiH br. 20” od 20. maja iste godine.

Osnivački akt Historijskog arhiva Sarajevo iz 1948. godine

Ozbiljnije pripreme za zvaničan početak rada Arhiva započele su još 7. januara 1948. godine u sobi br. 106 Gradskog narodnog odbora. Prvi službenik koji je u to vrijeme u Odjeljenju za kulturu i umjetnost GNO vođen kao “referent za poslove Arhiva”, bio je Hazim Šabanović, poznati historičar i osmanist.

Arhiv je tako prvo bio smješten u dvije manje tavanske prostorije, veličine 40 kvadratnih metara, u zgradi gradske Vijećnice (nekadašnja zgrada Narodne i univerzitetske biblioteke BiH). Arhiv je u početku djelovao samo na području grada Sarajeva, ali je vremenom prerastao u regionalnu arhivsku ustanovu u čijoj je nadležnosti bilo vršenje arhivske službe na teritoriji deset gradskih i više vangradskih općina.

Sve do 1950. godine radilo se uglavnom na pronalaženju, evidentiranju i prikupljanju arhivske građe koja se nalazila na raznim mjestima. Cjeline su često bile razdvojene, a i nesavjesni pojedinci su neovlašteno prisvajali vrijedne fondove i zbirke, ili njihove dijelove. U to vrijeme bilo je najvažnije preuzeti dokumente u Arhiv da ne bi bili uništeni i da bi bili sačuvani.

Sredinom 1950. godine na čelo Arhiva dolazi Hamid Dizdar i od tog perioda Arhiv djeluje kao samostalna institucija. Krajem 1952. godine Arhivu je dodijeljeno nešto više prostora, ali Narodni odbor grada Sarajeva 1953. godine dodijeljuje Arhivu polovinu tadašnje zgrade Muzeja grada Sarajeva (nekadašnja Šerijatska škola). Godine 1966. Arhiv je dobio prostorije u tadašnjoj zgradi Prirodno-matematičkog fakulteta u ulici Maršala Tita br. 112.

Depo “Vrbanjuša”

Posebno teška situacija bila je s prostorom za smještaj arhivske građe, jer je njen najveći dio bio smješten u zgradi Hanikaha, jednoj od najstarijih zgrada u Gradu, koja se nalazila pod zaštitom države (zgradu hanikaha Arhiv je napustio tek u decembru 1990. godine kada je arhivska građa prenesena u depo na Vrbanjušu u ulicu Porodice Foht – današnja Čadordžina br. 90). Taj problem nije zadovoljavajuće riješen ni slijedeće 1967. godine, kada su Arhivu dodijeljene, također, neadekvatne prostorije u zgradi Skupštine općine Centar u kojima je bio smješten jedan dio arhivske građe koju čuva Arhiv.

Značajan korak u pogledu povoljnijeg smještaja radnih prostorija Arhiva učinjen je 1973. godine, kada je Skupština općine Centar dodijelila Arhivu zgradu u Koturovoj ulici br. 3. Poslije temeljite adaptacije, u toj zgradi bile su smještene sve službe Arhiva, obezbijeđen je i prostor za rad Komisije za ediciju izdanja “Sarajevo u Revoluciji“, a mnogo bolje je smješten i dobar dio arhivske građe. U junu mjesecu 1975. godine Arhiv grada Sarajeva mijenja ime i od tada nosi naziv Istorijski arhiv Sarajevo.

U isto vrijeme, uz svesrdnu podršku Skupštine grada Sarajeva, osiguran je i adaptiran skladišni prostor od oko 200 kvadratnih metara u Ulici Vase Miskina br. 13 (današnja Ferhadija), u kojem je, nakon nabavke odgovarajućih suvremenih arhivskih polica, bio smješten najveći dio građe koju je Arhiv tada čuvao.

Sredinom 1986. godine je Gradska komisija za obrazovanje, kulturu i nauku proglasila Arhiv radnom organizacijom od posebnog društvenog značaja.

Upravna zgrada Arhiva

U toku ratnih događanja (1992.-1996.) Arhiv je uspio sačuvati cjelokupnu arhivsku građu koja se nalazila u njegovom posjedu. Zgrada Arhiva je u maju 1992. godine pogođena granatom. Na sreću, tada niko nije poginuo niti je ranjen. Bez obzira na sve opasnosti koje su svakodnevno prijetile njima i njihovim obiteljima oni su revnosno izvršavali svoje profesionalne zadaće i time pokazali svoju istinsku ljubav prema struci, ali i baštini koju su svojim nesebičnim zalaganjem uspjeli sačuvati. Tome, između ostalog, u prilog ide i činjenica da je Arhiv u periodu od 1992. do 1995. godine preuzeo arhivsku građu od 34 registrature.

Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. godine, Kanton preuzima prava osnivača JU Istorijski arhiv Sarajevo.

Upravna zgrada Arhiva je poslije rata, 1999. godine, preseljena u u nove prostore u ulici Alipašina br. 19 (nekadašnja ul. Đure Đakovića), koji ne odgovaraju ni njegovim potrebama, ali ni njegovom ugledu. Nažalost, arhivska građa ponovo je raštrkana na više mjesta u Gradu i njegovoj okolini, što u velikoj mjeri znatno otežava njegov normalan i efikasniji rad.

Bookmark the permalink.

Comments are closed