Kotarski šerijatski sud Sarajevo – neki podaci od 1878. godine do kraja 19. stoljeća

Informacije o arhivskom fondu

Javna ustanova Historijski arhiv Sarajevo, među brojnom arhivskom građom proglašenom Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, čuva i arhivski fond “Kotarski šerijatski sud Sarajevo “ (signatura KŠS-534). Ovaj arhivski fond veličine preko 80 dužinskih metara arhivske građe, sadrži ostavinske predmete, smrtovnice, potvrde o punoljetstvu, tapije, zahtjeve za razvod braka, te druge dokumente i predmete iz nadležnosti lokalnih šerijatskih sudova. Uglavnom se radi o predmetima nastalim između 1878.  i 1918. godine, uz nekoliko omota iz 1930.-tih godina 20. stoljeća. Fond nije arhivistički obrađen, a jezici dokumenata u fondu su osmanski, bosanski i njemački, dok je pismo arapsko, latinično, a u nešto manjem obimu i ćirilično. Prema Vodiču Historijskog arhiva Sarajevo, arhivski fond Kotarski šerijatski sud Sarajevo 1988. godine preuzet je u ovaj Arhiv od Arhiva Bosne i Hercegovine.

Zajedno sa dokumentima, iz Arhiva Bosne i Hercegovine preuzeto je i 45 sidžila lokalnih šerijatskih sudova koji su napisani na osmanskom jeziku i arapskom pismu. Od toga, 25 su sidžili sarajevskog Šerijatskog suda, 14 sidžila se odnosi na Šerijatski sud Visoko, a šest sidžila na Šerijatski sud Livno. U pogledu sadržaja ovi sidžili obuhvataju predmete koji se tiču građanskog i  porodičnog prava. Najčešće su to ostavinske rasprave, vjenčanja i razvodi, dužnički odnosi. Pojedini sidžili sadrže i prepise raznih službenih dokumenata upućenih od lokalnih ili centralnih organa vlasti.

U prvoj fazi rada sa fondom “Kotarski šerijatski sud Sarajevo” pristupilo se površnom hronološkom sortiranju arhivske građe, te prebacivanju u arhivske kutije nešto većih dimenzija. Nakon detaljnijeg uvida u ovu vrijednu arhivsku građu utvrđen je veliki stepen izmiješanosti iste po godinama nastanka dokumenata, ali i tematski. U kutijama i omotima nalazili su se dokumenti i predmeti iz različitih godina uglavnom iz perioda austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878-1918). Zbog toga, ova arhivska građa nije stavljana u kutije hronološki – po godinama, nego onim redom kako je zatečena. Nažalost nismo mogli otkriti kada je došlo do uništavanja izvornog poretka dokumenata kojeg je uspostavio Šerijatski sud Sarajevo. Ovakvo stanje arhivske građe Šerijatskog suda znatno otežava, pa i gotovo onemogućava bilo kakav rad istraživača bez prethodne arhivističke obrade i detaljnijeg pregleda svakog dokumenta unutar svake kutije.

Na osnovu dosadašnjeg uvida u onaj dio arhivske građe kojem nije narušen izvorni poredak, saznajemo da su predmeti vođeni sa izuzetnom preciznošću, te da su u njih čak i naknadno ubacivani dokumenti koji su se ticali neke cjeline. Evidentno je da su službenici Šerijatskog suda Sarajevo čak i godinama nakon pokretanja postupka mogli pronaći predmet i u njega umetnuti novi dokument. To ne bi bilo moguće da građa nije vođena i čuvana sa strogom preciznošću. U jednom dopisu Kotarskog suda Fojnica upućenom Šerijatskom sudu Sarajevo 30.11.1899. traži se informacija da li je provedena ostavinska rasprava iza Suljage Bulbula, odnosno Fatime Sahačić. U odgovoru Šerijatskog suda od 10.12.1899. stoji da je ostavinska rasprava iza Suljage Bulbula završena 9.11.1890. te da je ostavština uručena nasljednicima urudžbenicom br. 2194 od 23.7.1892, dok je ostavinska rasprava Fatime Sahačić završena 11.6.1895. a uručena nasljednicima 25.4.1896. godine. U drugom dokumentu, dopisu Kotarskog ureda Sarajevo upućenom Šerijatskom sudu 16.7.1917. traži se vjenčani list Numana Šarića i Pašane Mešanović. U odgovoru Šerijatskog suda od 26.7.1917. šalje se traženi dokument i potvrđuje da su Numan Šarić i Pašana Mešanović vjenčani 25.10.1899. godine, dakle 18 godina prije traženog podatka. Na traženje Okružnog suda Sarajevo od 15.3.1924. godine da se pošalje ostavinski spis Saliha Balte iz 1904. godine, Šerijatski sud Sarajevo odgovorio je 25.5.1924. te poslao traženi spis. Okružni sud je ovaj spis umrlog Saliha Balte vratio Šerijatskom sudu 5.11.1927. godine.

Na osnovu navedenog, možemo zaključiti da se radilo o izuzetnom poretku dokumenata Šerijatskog suda Sarajevo koji sigurno nije narušavan sve do prestanka rada, odnosno ukidanja šerijatskih sudova poslije Drugog svjetskog rata, tačnije 5. marta 1946. godine.

Zanimljivosti iz fonda Kotarski šerijatski sud do kraja 19. stoljeća

Prema dosadašnjim saznanjima iz dokumenata fonda, arhivska građa Šerijatskog suda Sarajevo iz vremena prije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine,  uništena je u borbama prilikom okupacije Sarajeva u avgustu 1878. godine ili neposredno nakon toga. To je stvorilo određene probleme u kasnijem periodu jer nije bilo dokumenata za ostvarivanje ili dokazivanje različitih prava. Dana 17.4.1888. godine upućen je dopis Kotarske oblasti u Višegradu u kojem se traži od Šerijatskog suda izdavanje potvrde – nikah murasele (vjenčani list) za Nuriju Babalić kako bi mogla ostvariti pravo na penziju poslije smrti muža Saliha Babalića. Prema informacijama kojima raspolaže kotarski predstojnik Višegrada,  brak  Saliha i Nurije je sklopljen 20 do 25 godina prije tj. oko 1860-tih. Iz odgovora Šerijatskog suda Sarajevo datiranog 26.4.1888. saznajemo da su knjige i sidžili o vjenčanjima i ostalim poslovima, vođeni do 1878. propali pri okupaciji. Umjesto nikah murasele Šerijatski sud Sarajevo preporučuje svjedočenje imama ili muhtara mahale u kojoj dotična živi, ili potvrdu tamošnjeg Kotarskog ureda kao šerijatskog suda.

U predmetu Ahmed-bega Hrasnice iz 1899. godine nalaze se dva dopisa koji također svjedoče o nestanku dokumenata 1878. godine. U dopisu Kotarskog suda Sarajevo upućenog Šerijatskom sudu Sarajevo 14.12.1889. traži se podatak kada je Mehaga Nakaš postavljen za tutora Ahmed-begu Hrasnici. U odgovoru Šerijatskog suda od 21/22.12.1889. stoji da je Mehaga Nakaš postavljen za tutora prije okupacije 1878. godine ali da u ovom sudu nema dokumenata o tome. Prema tvrdnji samog Mehage Nakaša koji je izgubio hudždžet o postavljenju za tutora, to se desilo jednu godinu prije okupacije. Sličan dopis upućen je Šerijatskom sudu i od Okružnog suda Sarajevo 31.12.1889. godine sa upitom o tačnom datumu i godini imenovanja Mehage Nakaša za tutora Ahmed-begu Hrasnici. U odgovoru Šerijatskog suda Sarajevo od 12.1.1890. godine stoji da nije poznat taj podatak jer su svi spisi Šerijatskog suda uništeni pri okupaciji. Problemi proizašli iz uništavanja dokumentacije Šerijatskog suda Sarajevo nastale prije 1878. godine osjetili su se i u ostavinskim postupcima. O tome svjedoči dopis Kotarskog suda Sarajevo upućen Šerijatskom sudu 12.10.1889. godine sa upitom ko su nasljednici Ibrahim-bega Turhanije, te da li je među njima Mehmed-beg Turhanija. U odgovoru Šerijatskog suda od 26.10.1889. stoji da je Ibrahim-beg Turhanija umro prije okupacije, te da sudu nije poznato ko su nasljednici i da li je njegov sin Mehmed-beg šta naslijedio.

U toku dosadašnjeg rada na fondu zabilježeni su neki zanimljivi dokumenti i predmeti. U prvim godinama nakon austrougarske okupacije na Šerijatskom sudu Sarajevo evidentirani su ostavinski procesi čiji akteri su bili nemuslimani. U dopisu Okružnog suda Sarajevo od 13.2.1882. godine traži se da Šerijatski sud Sarajevo utvrdi imena nasljednika Trifka Jeremića, zatim ko im je tutor, te koliko tutor ima “nafake” u ostavštini i da li mu je išta isplaćeno. Zanimljiva je i tužba Bože U. od 28.1.1883. godine protiv sinova Pere i Nikole, sa molbom da se pokretna imovina podijeli po šerijatu. Dana 5. februara 1883. upućena je tužba Joke L. iz mahale Vrelo Bosne, džemat Donji Butmir, protiv djeverova Đorđa i Pere, zbog nasljedstva /miraza koji je ostao iza smrti Jokinog muža Maksima. Da se u to vrijeme Šerijatski sud Sarajevo bavio ostavinskim postupcima i nemuslimana, svjedoči nedatirani prepis Zapisnika Okružnog suda Sarajevo o slučaju određivanja tutora maloljetnim nasljednicima u ostavinskoj raspravi poslije smrti Jove Ostojića. Na poleđini ovog dokumenta nalazi se dopis od 21.2.1883. godine, kojim se slučaj ustupa Šerijatskom sudu Sarajevo. U drugom dopisu Okružnog suda Sarajevo upućenom Šerijatskom sudu Sarajevo 23.2.1883. traži se što ažurnije rješavanje desetak dana starog dopisa od 11.2.1883. u predmetu Anđe Petrović protiv Davida Jude Levija.

U dokumentima ostavinskih rasprava nalaze se podaci koji svjedoče o odlascima na hadž i drugdje u inostranstvo krajem 19. stoljeća, kao i o umrlim koje je smrt zatekla u Mekki i Medini, vjerovatno tokom obreda hadža. Dana 25.1.1884. upućen je dopis Šerijatskom sudu Sarajevo od strane Kotarskog ureda u Sarajevu sa pozivom za održavanje ostavinske rasprave poslije smrti Ahmed-age Đaltura koji je umro u Mekki 1875. godine, te iza sebe ostavio malodobne nasljednike i čifluk u Ugorskom. U dopisu Kotarskog suda Sarajevo upućenom Šerijatskom sudu 6.11.1889. traži se informacija ko su nasljednici Avdage Bukića koji je umro po dolasku sa “Ćabe”. Predmet ostavine hadži Mustafe Duranovića sadrži i njegovu smrtovnicu sa podatkom da je Mustafa Duranović umro 27.10.1889. u Medini u 70. godini života. Iz dokumentacije Šerijatskog suda Sarajevo datirane u 1904. godinu, nalazi se podatak da je Fatima, kćerka Hašima Beće, umrla u Medini “prije osam-devet godina” tj. 1895. ili 1896. godine. U predmetu ostavine Nurage Kramarevića koji je umro 19.12.1897. godine,nalazi se potvrda od 27.2.1898. sa potpisom pet svjedoka, da je neki šejh Hasan primio 500 forinti od Muhameda Kramarevića kao bedel na hadžu za umrlog Nuragu Kramarevića.

Među dokumentima Šerijatskog suda nalazi se i oni koji svjedoče o privođenju na sud, nedoličnom ponašanju tokom ročišta kao i vrijeđanju suda. Iz dokumenta od 8.4.1890. godine saznajemo da je Šerijatski sud Sarajevo uputio dopis Vladinom povjereniku za Grad Sarajevo, sa molbom da na sud privedu jednog beskućnika jer se nije odazivao sudskim pozivima. Dana 4.12.1895. godine upućen je dopis Šerijatskog suda prema Upraviteljstvu policije sa molbom za privođenje Mustafe V. iz sarajevske mahale Armangandži Sinan jer se nije odazivao na pozive suda za ostavinsku raspravu iza smrti njegovog oca Saliha.

Sud je u slučaju potrebe tražio i oružanu pratnju. Takav slučaj desio se u jednom ostavinskom predmetu iz 1898. godine. Dana 20.12.1898. godine Šerijatski sud Sarajevo uputio je dopis kotarskom predstojniku sa informacijom da kadija Smail ef. Bukvica treba da obavi popis pokretne imovine umrlog, a koja se nalazi kod sina umrlog u Zagorju- džemat Crna Rijeka. Sud sumnja da će se sin umrlog tome protiviti, pa moli “oružničku asistenciju”. Na ovu molbu Šerijatskog suda kotarski predstojnik uputio je dopis Oružničkoj postaji Stupari 20.12.1898. godine da se Smail ef. Bukvici dodijeli oružana pratnja.

Zbog nedoličnog ponašanja i vrijeđanja suda bilo je i kažnjavanja zatvorom. Šerijatski sud Sarajevo donio je odluku 4.12.1889. kojom se jedna muška osoba kažnjava kaznom od dva dana zatvora zbog neuljudnog ponašanja na sudu prilikom diobe nekretnina, te odlaska iz prostorije prije završetka rasprave. Dana 28.11.1899. godine Šerijatski sud Sarajevo uputio je prijavu Upraviteljstvu policije u kojoj se traži izvršenje disciplinske kazne od dva dana zatvora za jednu udovicu, koja je na ročištu vrijeđala Šerijatski sud, tako što je “izgovarala nedostojne riječi” te pred sudom napravila veliku “nepriliku i larmu”.

Na osnovu primjera iz ovog rada, možemo izvesti zaključak o značaju arhivske građe fonda „Kotarski šerijatski sud Sarajevo“ za izučavanje historije Sarajeva i svakodnevnog života njegovih stanovnika na razmeđu 19. i 20. stoljeća. Vrijedi napomenuti da je ova arhivska građa, zajedno sa drugim fondovima Historijskog arhiva Sarajevo nastalim do kraja 1945. godine, proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine – pokretno dobro.

Tekst je sažetak rada „Kotarski šerijatski sud Sarajevo – neki podaci od 1878. godine do kraja 19. stoljeća”, autora mr.sci. Fuada Ohranovića, objavljenog u časopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke br. 41, 2020. godina. Cjelokupan PDF teksta dostupan je na slijedećem linku: https://www.anali-ghb.com/index.php/aghb/article/view/641

Bookmark the permalink.

Comments are closed.