{"id":3549,"date":"2019-03-13T12:33:33","date_gmt":"2019-03-13T10:33:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/?p=3549"},"modified":"2019-03-13T12:40:40","modified_gmt":"2019-03-13T10:40:40","slug":"hamid-dizdar-spiritus-movens-historijskog-arhiva-sarajevo","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/?p=3549","title":{"rendered":"Hamid Dizdar – ‘spiritus movens’ Historijskog arhiva Sarajevo*"},"content":{"rendered":"\n
\"\"
Hamid Dizdar
(Foto: https:\/\/behar.hr\/nas-dug-prema-hamidu-dizdaru\/)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Uvod <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Hamid Dizdar bio je svestrana li\u010dnost, pa je takvo i djelo koje je ostavio iza sebe. A ono je impresivno, to je sigurno. Najvi\u0161e je poznato i prou\u010davano njegovo literarno i publicisti\u010dko djelo. No, Hamid Dizdar nije bio samo knji\u017eevnik, on je bio i novinar i istaknuti kulturni radnik, sakuplja\u010d i propagator, kroz svoje pisanje, na\u0161e kulturne historije i tradicije. Potekao je iz poznate hercgova\u010dke, stola\u010dke porodice Dizdar koja je iznjedrila mo\u017eda i najve\u0107e ime bosanskog pjesni\u010dkog naslije\u0111a, te onda nije \u010dudno \u0161to je i Hamid Dizdar i\u0161ao putem kojim je i\u0161ao, ostaviv\u0161i trajan pe\u010dat u na\u0161em kulturnom naslije\u0111u.<\/p>\n\n\n\n

Kako smo i rekli, najvi\u0161e je prou\u010davano njegovo\nliterarno djelo, dok je njegov rad u domenu kulturnog, odnosno arhivskog\nnaslije\u0111a ostao u drugom planu. Zbog toga, ali i zbog \u010dinjenice da dolazimo iz\ninstitucije koja ba\u0161tini direktne plodove njegovog pregala\u0161tva, mi \u0107emo se u\novom radu bazirati na taj dio Dizdareve bogate karijere, dakle na njegov rad i\nostav\u0161tinu u arhivskoj djelatnosti, kao upravnika tada\u0161njeg Arhiva grada\nSarajeva, dana\u0161njeg Historijskog arhiva Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detak\ndjelovanja Historijskog arhiva Sarajevo<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Arhiv grada Sarajeva osnovan je odlukom Narodnog odbora grada Sarajeva 3. maja 1948. godine.[1]<\/a> I pored odluke o osnivanju, u po\u010detku to nije bila samostalna institucija u pravom smislu te rije\u010di, nego je Arhiv djelovao u okvirima Gradskog narodnog odbora i njegovog Odjeljenja za kulturu i umjetnost. Prvi referent za arhivske poslove bio je Hazim \u0160abanovi\u0107, a poslije njega Selim \u0106ati\u0107. Funkciju prvog upravnika Arhiva obna\u0161ao je kratko \u0160ukrija Kurtovi\u0107.[2]<\/a> Te prve godine djelovanja Arhiva bile su u velikoj mjeri ograni\u010dene prostornim i ljudskim kapacitetima, a od djelovanja najvi\u0161e se radilo na pronala\u017eenju, evidentiranju i prikupljanju arhivske gra\u0111e koja je bila razbacana na raznim mjestima. \u010cesto su cjeline bile razdvojene, pa je pa\u017enju trebalo posvetiti tome da se \u0161to prije prikupi makar ono najva\u017enije i sa\u010duva od propadanja.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Arhiv je po\u010deo sa radom u Vije\u0107nici. Bio je u tom prostoru do 1953. godine, ali je potkrovlje Vije\u0107nice slu\u017eilo kao depo Arhiva sve do polovine 1976. godine (Foto: Istorijski arhiv Sarajevo 1948-2008. Pri\u010da o nama,<\/em> Sarajevo 2008.)

<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Arhiv grada Sarajeva osnovan je sa\nciljem da “sakuplja, sre\u0111uje, \u010duva i omogu\u0107uje prou\u010davanje arhivskog\nmaterijala koji se odnosi na \u017eivot i razvitak kao i na politi\u010dku, kulturnu i\nprivrednu pro\u0161lost grada Sarajeva.”[3]<\/a> Osim\novih osnovnih zadataka, uloga jednog arhiva sastoji se i u nadzoru i kontroli\nnad arhivskom gra\u0111om u nastajanju kod svih institucija koje su u nadle\u017enosti\ndatog arhiva, pru\u017eanju informacija svim zainteresovanim istra\u017eiva\u010dima i\nkorisnicima arhivske gra\u0111e i izdavanju prijepisa o \u010dinjenicama koje su sadr\u017eane\nu toj gra\u0111i. Tako\u0111er, zadatak arhiva je da arhivsku gra\u0111u objavljuje i\nprezentuje putem svojih izdanja i izlo\u017ebi, putem informisanja javnosti kroz\nmedije, itd. Sve ove aktivnosti vremenom su se razvile u Arhivu grada Sarajeva,\ntako da danas Historijski arhiv Sarajevo uspje\u0161no obavlja sve poslove iz svoje\ndjelatnosti, naravno, u okvirima objektivnih uslova kakvi postoje, a koji nisu najbolji\nu svim aspektima. Kada to ka\u017eemo, mislimo prije svega na prostorne i smje\u0161tajne\nkapacitete koje Arhiv ima na raspolaganju, a onda i na kadrovski potencijal. Sa\nproblemima ovakve vrste Arhiv je morao da se bori od svog osnivanja, a ta borba\ntraje i danas, tim vi\u0161e \u0161to je Arhiv tokom posljednjih 70 godina rada i\ndjelovanja prikupio dosta arhivske gra\u0111e koja zahtijeva odgovaraju\u0107i smje\u0161taj.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee se re\u0107i da Arhiv po\u010dinje da djeluje\nkao ozbiljna, samostalna institucija dolaskom Hamida Dizdara na mjesto\nupravnika 1. januara 1951. godine. Hamid Dizdar je organizovao i uspje\u0161no vodio\nstru\u010dni rad Arhiva. Formirao je sve njegove zna\u010dajnije zbirke, pogotovo one na orijentalnim\njezicima, i biblioteku, te tako direktno doprinio da ova institucija bude\nprepoznatljiva po njima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i \u0161ire.<\/p>\n\n\n\n

Svakako da pozicija najodgovornije osobe\nza rad jedne novoosnovane institucije i dugoro\u010dno usmjeri njen rad, pa je,\ntako, i Hamid Dizdar odmah uo\u010dio koji su glavni zadaci i problemi koje mlada\narhivska ustanova mora da rije\u0161i, te je u skladu s tim radio na njihovom prevazila\u017eenju.\nVa\u017eno je ista\u0107i da su njegova kompetentnost i nivo shvatanja va\u017enosti onoga \u0161to\nje svrha i uloga Arhiva ovdje do\u0161li do izra\u017eaja, tim vi\u0161e \u0161to on nije bio\n\u0161kolovani histori\u010dar, pravnik, a posebno ne arhivski profesionalac, jer\narhivska profesija kao takva tek treba da se formira u tada\u0161njoj NR Bosni i\nHercegovini. Ova oblast jo\u0161 uvijek nije bila ni zakonski adekvatno regulisana u\nBosni i Hercegovini, nego se kao osnova uzimao zakon i propisi koji su\npostojali na saveznom nivou. Dizdar je ve\u0107 u tim po\u010detnim godinama pokazao da\nje dovoljno kompetentan za ulogu koja mu je dodijeljena, a o tome koliko je on\nsam volio to \u0161to je radio u Arhivu govori i \u010dinjenica da je na mjestu prvog\n\u010dovjeka Arhiva grada Sarajeva ostao do svoje iznenadne smrti 1967. godine.<\/p>\n\n\n\n

Najprije je postigao da se finansijsko\nposlovanje ustanove odvoji od Gradskog narodnog odbora (GNO), te uspio da dobije\njo\u0161 nekoliko slu\u017ebenika za rad, kao i da se posveti sakupljanju, za\u0161titi i\nsre\u0111ivanju arhivskog materijala. Stru\u010dni rad odmah je orijentisan u dva pravca,\ni to na pronala\u017eenje i prakti\u010dnu za\u0161titu arhivskog materijala i izvan\nodjeljenja GNO-a, te na sre\u0111ivanje najva\u017enijeg fonda – Vladinog povjerenika za\nglavni grad Sarajevo. Stanje arhivske i registraturne gra\u0111e na podru\u010dju\ntada\u0161njeg sreza Sarajevo bilo je lo\u0161e i trebalo je brzo djelovati na izmjeni takve\nsituacije. Prikupljanje i evidentiranje gra\u0111e teklo je kontinuirano. Zna\u010dajan\npomak u\u010dinjen je 1961. godine kada se provodi namjenska akcija evidentiranja\nsvih imalaca arhivske i registraturne gra\u0111e za koje je Arhiv tada bio nadle\u017ean.\nU Arhivu je tih godina intenziviran i rad Odsjeka za za\u0161titu arhivske gra\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

U samom po\u010detku rada Arhiva formira se i\nnjegova biblioteka, a sa dolaskom Hamida Dizdara dolazi do ve\u0107eg priliva\nizdanja i, posebno, do razvoja biblioteke koja u narednih petnaestak godina\nprerasta u jednu zavidnu specijalizovanu biblioteku kakvu nemaju ni mnoge nau\u010dne\ninstitucije srodnog karaktera. Krajem druge decenije postojanja Arhiv je u\nsvojoj biblioteci posjedovao hiljade naslova knjiga, \u010dasopisa, novina.<\/p>\n\n\n\n

Radni vijek\nHamida Dizdara u Arhivu grada Sarajeva<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na mjestu upravnika, a kasnije direktora Arhiva grada Sarajeva Hamid Dizdar je proveo punih \u0161esnaest godina, dakle od 1951, pa sve do 1967. godine, do svoje smrti. Historijat djelovanja Hamida Dizdara kao prvog \u010dovjeka Arhiva ujedno je i historijat razvoja ove institucije. Izuzetno va\u017ean period za razvoj Arhiva, kako smo ranije i naglasili, po\u010detak rada i razvoja je skoro uvijek povezan s brojnim pote\u0161ko\u0107ama, a tako je bilo i u ovom slu\u010daju. Prvi veliki problem bio je nedostatak adekvatnog prostora za rad i smje\u0161taj arhivskog materijala. U prvih nekoliko godina Arhiv je djelovao u nekoliko prostorija koje su mu bile dodijeljene u zgradi Vije\u0107nice, ali ubrzo su one postale nedovoljne za smje\u0161taj ukupne arhivske gra\u0111e koja je pristizala u Arhiv. Stoga je i Hamid Dizdar odmah zapo\u010deo rad na rje\u0161avanju tog problema, tako da je 1953. godine Arhiv dobio na zajedni\u010dko kori\u0161tenje zajedno sa Muzejem grada Sarajeva zgradu biv\u0161e \u0160erijatske suda\u010dke \u0161kole. Me\u0111utim, ubrzo je ovaj prostor pripao samo Muzeju, te je Arhiv morao da tra\u017ei drugo rje\u0161enje.[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Arhiv je od 1953. do 1966. godine dijelio prostor sa Muzejom grada Sarajeva. Zajedni\u010dka fotografija arhivskih i muzejskih radnika. (Foto: Istorijski arhiv Sarajevo 1948-2008. Pri\u010da o nama,<\/em> Sarajevo 2008.)

<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Dizdar je bio svjestan koliko su privremena\nrje\u0161enja i seljenja neprikladna za rad Arhiva, te je \u017eelio trajno rje\u0161iti to\npitanje. Bio je svjestan va\u017enosti trajnog rje\u0161avanja ovog pitanja u vidu\nizgradnje namjenskog objekta, te je s tim ciljem Narodnom odboru sreza Sarajevo\nuputio molbu da odobri lokaciju za izgradnju zgrade za Arhiv grada Sarajeva u\nSkenderija ulici.[5]<\/a>\nZa zgradu Arhiva napravljen je projekat sa idejnom skicom, me\u0111utim, do\nrealizacije ovog plana nikad nije do\u0161lo.[6]<\/a> Ne\nsamo za \u017eivota Hamida Dizdara nego ni do dana dana\u0161njeg – ovo pitanje nikad\nnije adekvatno rije\u0161eno.<\/p>\n\n\n\n

Drugi veliki problem s kojim se Dizdar\nborio u svome radu bio je nedostatak stru\u010dnog kadra. Kada je do\u0161ao u Arhiv, Dizdar\nje zatekao svega \u010detiri uposlena radnika, \u0161to je predstavljalo progres u odnosu\nna prve tri godine djelovanja kad je Arhiv radio sa svega dva ili tri \u010dovjeka.\nZato je jo\u0161 jedan od zadataka za Dizdara bilo obezbje\u0111ivanje sredstava za\nupo\u0161ljavanje novih ljudi, \u0161to je vrlo brzo i postigao, te je Arhiv dobio jo\u0161\nnekoliko djelatnika. Oni su svakako bili neophodni da bi se rad mogao\norganizirati i obavljati efikasnije, jer je bilo dosta posla oko same\norganizacije rada u Arhivu, a i stalno se pove\u0107avao broj fondova koje je\ntrebalo srediti i obraditi, ili iz njih izlu\u010diti balast.<\/p>\n\n\n\n

Od osnivanja Arhiva, u skladu sa ciljem radi\nkojeg je i osnovan, zapo\u010det je rad na prikupljanju fondova kako bi se oni\nsa\u010duvali od uni\u0161tenja. Situacija je bila upravo kriti\u010dna, i ve\u0107ina va\u017ene\narhivske dokumentacije bila je u opasnosti od propadanja, \u010dime bi nemjerljivo\nzna\u010dajni dokumenti za historiju grada, ali i zemlje, bili zauvijek izgubljeni.\nTakva je situacija bila zbog neshva\u0107anja zna\u010daja koji taj materijal ima, ali i\nzbog haoti\u010dnog stanja kakvo je vladalo u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Zbog\nnemara, \u010desto i javnih organizacija, institucija ili preduze\u0107a, velike koli\u010dine\ngra\u0111e ve\u0107 su bile nepovratno izgubljene.[7]<\/a><\/p>\n\n\n\n

U prvim mjesecima nakon osnivanja Arhiv\nje prikupio va\u017ene arhivske fondove, a taj posao dodatno je intenziviran i nakon\ndolaska Hamida Dizdara na mjesto upravnika. U svome tekstu u kojem rekonstruira\nrad Arhiva u prvoj deceniji njegovog rada Dizdar navodi da Arhiv posjeduje\nukupno 148 arhivskih fondova podijeljenih po oblastima na: arhive upravnih\nustanova (17), arhive privrednih i trgova\u010dkih preduze\u0107a (35), arhive \u0161kola (33),\narhive kulturno-prosvjetnih ustanova, dru\u0161tava i sl. (25), porodi\u010dne i li\u010dne\narhive (23). Arhiv je tako\u0111er tada bio u posjedu i nekih zbirki, od kojih je\nsigurno najva\u017enija bila Zbirka orijentalnih dokumenata i rukopisa, a tu su jo\u0161\ni Zbirke otkupa i poklona, Zbirka plakata i letaka, Zbirka fotografija, Zbirka\ngeografskih karata i planova. Sve ove zbirke sadr\u017eavale su vrijedan arhivski i\nhistorijski materijal, a posebno Zbirka orijentalnih rukopisa koja je\nsadr\u017eavala dokumente na arapskom, turskom, perzijskom, zatim \u0161tampana djela na\novim jezicima, a sve iz perioda od 16. do 19. stolje\u0107a. Osim u fondovima, Arhiv\nse obogatio i brojnim novim bibliote\u010dkim jedinicama.[8]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Priliv arhivske gra\u0111e nastavio se i u\nnarednim godinama, \u0161to je bilo vrlo dobro za Arhiv koji je na taj na\u010din mogao\nda za\u0161titi i stru\u010dno sredi i obradi sav historijski materijal, ali je, s druge\nstrane, ovo stvaralo probleme u smislu smje\u0161taja tolike koli\u010dine materijala,\n\u0161to je bila stalno prisutna, bolna ta\u010dka Arhiva grada Sarajeva. U uslovima kada\nnije imao svoj objekat, gra\u0111a se \u010duvala u vi\u0161e priru\u010dnih smje\u0161taja po gradu, \u0161to\nje ote\u017eavalo rad na njenom sre\u0111ivanju i popisivanju, kao i njeno kori\u0161tenje u\nistra\u017eiva\u010dke svrhe. Drugi, stalno prisutni problem koji se nastavlja kroz\ngodine jeste i nedostatak stru\u010dnog kadra u Arhivu. Sva gra\u0111a nije bila\njednostavna za obra\u0111ivanje, dosta je bilo gra\u0111e na orijentalnim jezicima, a,\nosim toga, i na njema\u010dkom, posebno gra\u0111a iz oblasti upravnih i sudskih fondova,\n\u0161to je dodatno ote\u017eavalo rad sa tom gra\u0111om. Potrebni su bili ljudi sa\npoznavanjem nekih od ovih jezika da bi se uspje\u0161no bavili sadr\u017eajem takve vrste\ndokumenata. No, Arhiv je i u tome uspijevao u izvjesnoj mjeri, te je mali, ali\nodabrani broj ljudi koji je radio u Arhivu bio osposobljen i za takvu vrstu poslova.<\/p>\n\n\n\n

Arhiv grada Sarajeva tokom godina kada je\nHamid Dizdar bio upravnik i direktor razvijao se i u organizacijskom smislu.\nMali broj uposlenika u po\u010detku nije dozvoljavao veliki obim poslova, ali kako\nsu pristizali novi, tako su se stvarale mogu\u0107nosti za bolju organizaciju u\ninstitucionalnom i kadrovskom smislu. Tako se \u0161ezdesetih godina u Arhivu ve\u0107\nspominje Odsjek za sre\u0111ivanje arhivske gra\u0111e koji se bavio, kako mu i ime ka\u017ee,\nsvim poslovima vezanim za sre\u0111ivanje i obradu arhivskih fondova. U specifi\u010dnim\nuslovima u kojima je Arhiv djelovao u prvim godinama poslije osnivanja kada su\nu Arhiv pristizali fondovi koje je bilo potrebno prije svega sa\u010duvati od\npropadanja, tako su se i ljudi koji su na njima radili prije svega bavili\nutvr\u0111ivanjem stanja u fondovima, njihovom koli\u010dinom i popisivanjem cijelog\nmaterijala. Kasnije se rad Odsjeka unaprijedio u smislu da su morali, osim\nsre\u0111ivanja i popisivanja, raditi i tzv. \u0161kartiranje gra\u0111e, \u0161to je\npodrazumijevalo valorizaciju, odvajanje i eliminaciju, odnosno selekciju gra\u0111e\nkoja se mo\u017ee izlu\u010diti iz fondova i tako ih osloboditi balasta, \u0161to je svakako\nbilo potrebno i zbog stalnog nedostatka smje\u0161tajnog prostora za svu gra\u0111u.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, po\u010deo je da djeluje i Odsjek\nza za\u0161titu arhivske gra\u0111e i organizaciju slu\u017ebe koji se bavio popisom\nregistratura iz nadle\u017enosti Arhiva koja je obuhva\u0107ala srezove Sarajevo i\nGora\u017ede. Taj popis je Arhivu bio neophodan kako bi imao pravilnu evidenciju o\nustanovama koje su u njegovom podru\u010dju kontrole i kako bi mogao raditi nadzor\nnad ovim ustanovama. Nadzor se vr\u0161io tako \u0161to su se sve institucije posje\u0107ivale\ni davala im se uputstva u smislu pravilne brige o registraturnom materijalu\nkoji tamo nastaje, iz kojeg \u0107e se kasnije izdvajati arhivska gra\u0111a i do\u0107i u\nArhiv. Tako\u0111er, ovaj odsjek obavljao je sve potrebne procedure kada je trebalo\npreuzeti neku arhivsku gra\u0111u u Arhiv. Radio je i na terenu, po ustanovama,\npreduze\u0107ima, \u0161kolama itd. – poma\u017eu\u0107i im da naprave pravilne popise svoje gra\u0111e,\nda izlu\u010de onu koju ne treba \u010duvati, a \u0161kartiranje se vr\u0161ilo i u samom Arhivu.<\/p>\n\n\n\n

Tu je bio i Odsjek za istoriju radni\u010dkog\npokreta, osnovan sa ciljem obrade dokumentacije i arhivske gra\u0111e koja se\nodnosila na historiju nastanka i djelovanja radni\u010dkog pokreta, historiju\nKomunisti\u010dke partije Jugoslavije za teritoriju sreza Sarajevo, a sve sa ciljem\nsakupljanja dokumentacije koja svjedo\u010di o ovim fenomenima, procesima nastanka i\ndjelovanja, te daljeg izu\u010davanja i pisanja o njima.<\/p>\n\n\n\n

Kako mu i ime ka\u017ee, Odsjek za orijentalne\ndokumente i rukopise radio je sa arhivskom gra\u0111om na orijentalnim jezicima:\nsre\u0111ivanje, obrada, inventarisanje, otkup materijala orijentalne provenijencije\nkako bi se isti sa\u010duvao i dalje koristio za istra\u017eivanja na\u0161e pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n

Tu je bio i Sekretarijat Arhiva, koji\nmo\u017eemo posmatrati kao poseban odsjek \u010diji su poslovi obuhva\u0107ali vo\u0111enje\nadministrativnog poslovanja ustanove, vo\u0111enje djelovodnika, obrada zahtjeva i\nmolbi prispjelih u Arhiv, izdavanje arhivske gra\u0111e na upotrebu i kori\u0161tenje\nzainteresovanim strankama, organizaciju stru\u010dnih putovanja arhivskih radnika,\nvo\u0111enje ekonomata, kao i svih drugih poslova iz domena upravljanja radom\nArhiva. Naravno, sav posao odvijao se pod rukovodstvom upravnika Hamida Dizdara\nkoji je svakako bio odgovoran za cjelokupno djelovanje i rad Arhiva kao\ninstitucije.<\/p>\n\n\n\n

Da upravnik Arhiva ne bi bio usamljen u\nizvr\u0161avanju poslova u Arhivu, a posebno kao pomo\u0107 u planiranju djelatnosti\nustanove djelovao je Savjet Arhiva grada Sarajeva, i to ve\u0107 od 1952. godine kao\nprivremeni, a poslije od 1957. godine kao stalni organ dru\u0161tvenog upravljanja.[9]<\/a>\nOvaj savjet odr\u017eavao je redovne ili sjednice po potrebi na kojima je rje\u0161avao\nbrojna pitanja iz okvira djelatnosti Arhiva: izrada statuta, pravila ustanove,\nkadrovske probleme, finansiranje, stru\u010dno osposobljavanje uposlenika, izdava\u010dka\ndjelatnost, planiranje rada, preuzimanja, \u0161kartiranja i sre\u0111ivanja arhivskih\nfondova, pitanje smje\u0161taja i rje\u0161avanje pitanja objekta za Arhiv, kao i uop\u0107e\nulogu Arhiva kao institucije u dru\u0161tvenoj zajednici. U Savjetu Arhiva grada\nSarajeva djelovali su istaknuti javni i nau\u010dni radnici iz historije ovog grada,\nizme\u0111u ostalih prof. Hamdija Kre\u0161evljakovi\u0107, Kosta Mandi\u0107, dr. Hamdija\nKapid\u017ei\u0107, histori\u010dar i profesor Filozofskog fakulteta, Todor Kru\u0161evac, nau\u010dni\nsaradnik Ekonomskog instituta, Du\u0161an \u0110urovi\u0107, knji\u017eevnik i predsjednik\nUdru\u017eenja knji\u017eevnika Bosne i Hercegovine, Ljubinko Popovi\u0107, bibliotekar\nNarodne biblioteke, Branko \u010culi\u0107, bibliotekar, dr. Hazim \u0160abanovi\u0107, nau\u010dni\nsaradnik Orijentalnog instituta, prof. Hamid Had\u017eibegovi\u0107, nau\u010dni saradnik\nOrijentalnog instituta, prof. Ahmed Grebo, direktor Muzeja grada Sarajeva,\nNedim \u0160arac, slu\u017ebenik Istorijskog odjeljenja CK SK BiH. U sastav Savjeta\nulazio je i neko od radnika iz Arhiva, a neki od tih bili su Zora \u017dalica,\nBegajeta Grebo, Ra\u0161id Hajdarevi\u0107 i Ahmed Demird\u017ei\u0107.[10]<\/a><\/p>\n\n\n\n

* \n*  *<\/p>\n\n\n\n

Osim na redovnim arhivskim poslovima,\nDizdar se zna\u010dajno anga\u017eovao i na arhivskoj kulturno-prosvjetnoj djelatnosti, i\nto prvenstveno na izdava\u010dkim i izlo\u017ebenim projektima. Izdava\u010dka djelatnost je,\nina\u010de, afirmisani dio arhivskih poslova i vrlo raznovrsno obuhvata\nobjavljivanje arhivske gra\u0111e, izdavanje nau\u010dno-informativnih sredstava, izradu\nsamostalnih publikacija, izdavanje \u010dasopisa, objavljivanje stru\u010dnih arhivskih\npublikacija, a sve to u obliku nau\u010dno-stru\u010dnih projekata.<\/p>\n\n\n\n

Tako je Arhiv 1960. godine, na\ndesetogodi\u0161njicu svoga postojanja, objavio Glas\nArhiva grada Sarajeva<\/em>,i to na\nDizdarevu inicijativu. U realizaciji prvog broja “biltena za povremeno\nobavje\u0161tavanje javnosti o radu i rezultatima Arhiva grada Sarajeva i propagandu\narhivske slu\u017ebe”[11]<\/a>\npomogli su mu dr. Hamdija Kapid\u017ei\u0107, Branko \u010culi\u0107, Ra\u0161id Hajdarevi\u0107 i \u0106amil\nSijari\u0107. Iz objektivnih razloga, ovo glasilo nije za\u017eivjelo i ostao je samo taj\nprvi broj – kao sje\u0107anje na jednu lijepu zamisao Hamida Dizdara. U namjeri da\njo\u0161 vi\u0161e aktivira ovaj segment djelovanja Arhiva grada Sarajeva, Dizdar je\npodr\u017eao i koncept razvoja izdava\u010dke djelatnosti Arhiva, prezentiran 1965.\ngodine. Tada je iza\u0161la i pisana studija o ovom predmetu: Studijski projekat – O izdava\u010dkoj djelatnosti Arhiva grada Sarajeva, I\ndio: turski period<\/em>.[12]<\/a>\nOva studija je i napravljena iz \u017eelje da se izdava\u010dka djelatnost razvije u\nArhivu, tim vi\u0161e \u0161to je on kao institucija dovoljno kvalifikovan za to, jer “(…)\npo svome karakteru rada, znatnom arhivskom materijalu s kojim raspola\u017ee\n(neovisno od toga \u0161to je za svoje podru\u010dje centralni organ u pitanju arhivske\ngra\u0111e) kao i obzirom na kadrove unutar ustanove i vanjske saradnike bio je\nprvenstveno obavezan da izdaje arhivsku gra\u0111u kao i studije koje se ti\u010du podru\u010dja\nnjegova djelovanja (dana\u0161nji srez Sarajevo).”[13]<\/a>\nOva studija je zami\u0161ljena kao prva u nizu, jer je tretirala samo problematiku\nizdavanja gra\u0111e iz “turskog perioda historije Sarajeva i njegove okoline.”[14]<\/a> U\ngodini smrti Hamida Dizdara iza\u0161le su jo\u0161 dvije publikacije u izdanju Arhiva\ngrada Sarajeva, pripremane u vrijeme njegovog rukovo\u0111enja Arhivom: Hronologija radni\u010dkog i\nnarodnooslobodila\u010dkog pokreta u Sarajevu i njegovoj okolini 1919-1945<\/em>.prire\u0111iva\u010da Bo\u017ee Dragutinovi\u0107a,\nTomislava Kralja\u010di\u0107a i Bo\u017ee Mad\u017eara, te Sarajevo\nza vrijeme austrougarske uprave (1878-1918) <\/em>autora Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a.[15]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Arhivske izlo\u017ebe su jedan od najstarijih\ni najatraktivnijih oblika kulturno-prosvjetnog rada Arhiva. Prva u kojoj je\nArhiv na \u010delu sa Hamidom Dizdarom u\u010destvovao bila je izlo\u017eba iz decembra 1951.\ngodine organizovana u saradnji sa Pozori\u0161tem. Prva izlo\u017eba koju je Arhiv grada\nSarajeva samostalno organizovao bila je izlo\u017eba pod nazivom Kazali\u0161te narodnog oslobo\u0111enja Jugoslavije<\/em>\nodr\u017eana 16. decembra 1961. godine. Jo\u0161 jednu izlo\u017ebu za vrijeme njegovog rukovo\u0111enja\nArhivom Dizdar je organizovao u saradnji sa Muzejem grada Sarajeva, 1963.\ngodine kada su prikazani dokumenti o pozori\u0161tu i Prvoj mu\u0161koj realnoj gimnaziji\npod nazivom 50 godina pozori\u0161ta i Prve mu\u0161ke\nrealne gimnazije<\/em>. Povodom toga, Hamid Dizdar je istra\u017eio i napisao \u010dlanak\npod nazivom Projekat Radivoja Dinulovi\u0107a\nza osnivanje Dr\u017eavnog pozori\u0161ta za Bosnu i Hercegovinu 1912. godine.<\/em>[16]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Hamid Dizdar je prije svega bio pisac,\nte njegova karijera kao upravnika i direktora Arhiva grada Sarajeva nije mogla\nprote\u0107i bez spisateljskog anga\u017emana. On je nastavio biti aktivan i na tom\npolju, a uz to je tada pisao i neke od svojih radova iz oblasti arhivske\ndjelatnosti. Njegovi referati o radu Arhiva grada Sarajeva koje je objavljivao\nu Glasniku arhiv\u00e2 i Dru\u0161tva arhivskih\nradnika Bosne i Hercegovine<\/em> \u0161ezdesetih godina 20. stolje\u0107a pru\u017eaju nam\nodli\u010dan uvid u rad i djelovanje Arhiva tih godina, odnosno zna\u010dajni su za pra\u0107enje\nrazvoja Arhiva kao institucije.<\/p>\n\n\n\n

I prije nego \u0161to je postao upravnik\nArhiva, a naro\u010dito u doba rada i djelovanja u njemu, Hamid Dizdar bio je sklon\nhistoriji i historijskim temama. Ti njegovi radovi kre\u0107u se od malih,\ninteresantnih novinskih crtica, koje o\u017eivljavaju zaboravljene teme i doga\u0111aje\niz pro\u0161losti, pa sve do sasvim ozbiljnih nau\u010dno-historijskih radova pisanih\nvrlo \u010desto na temelju izvorne arhivske gra\u0111e. Dosta se bavio istra\u017eivanjem\nhistorije pozori\u0161ta u na\u0161oj zemlji, a zna\u010dajan je njegov doprinos u istra\u017eivanju\ni promicanju sevdalinke.[17]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Rad u Arhivu svakako je bio dodatna\ninspiracija, jer mu je bilo dostupno obilje primarne izvorne gra\u0111e o razli\u010ditim\ntemama, tako da je Dizdar nalazio vremena i na\u010dina da se bavi gra\u0111om i u\nspisateljske svrhe, a ne samo da je prikuplja u Arhivu za op\u0107e potrebe o\u010duvanja\ni prezentiranja. Postoji, tako, u Arhivu i nekoliko dokumenata uz koje se\ndirektno spominje Dizdarevo ime, jer ih je ili komentarisao, ili poklonio\nArhivu, ili je u njima spomenut. Svi ovi dokumenti nalaze se u Zbirci varia\nkoja se u Arhivu do 1969. godine zvala Zbirka poklona i otkupa, a sastoji se od\ndokumenata koji su otkupljivani, ili su poklanjani Arhivu, ili od onih koji su\nizdvojeni iz drugih fondova, jer tamo ne pripadaju po porijeklu ni sadr\u017eaju, a\nzna\u010dajni su za historijska istra\u017eivanja.[18]<\/a> U\novoj zbirci to su slijede\u0107i dokumenti: Prepisi pisama Ivana Cankara upu\u0107ena\n\u0160tefki Lofflerovoj i Albini Lofflerovoj, kao i Lavoslavu Schwetneru, nastali u\nLjubljani 1952. godine – Dizdar ih je prepisao; Spisak gra\u0111ana Sarajeva,\nJevreja, ubijenih za vrijeme Drugog svjetskog rata, prema popisu koji je\nizvr\u0161ila komisija za ratne zlo\u010dine protiv Jevreja, sadr\u017ei 3500 imena, ali je\nspisak nepotpun – obja\u0161njenje uz popis napisao Hamid Dizdar; knjiga dr. Paje\nStani\u0161i\u0107a Likvidacija krize<\/em> \u0161tampana\nu Beogradu 1933. godine. Dizdar je li\u010dno poklonio Arhivu grada Sarajeva, a na\nunutra\u0161njoj strani korice nalazi se njegova posveta u kojoj ka\u017ee: Ova knjiga, sa utisnutim \u017eigom “Prodaja\nu korist nezaposlenih intelektualaca”, jedan je od dokaza kako se te\u0161ko\n\u017eivjelo za vrijeme stare Jugoslavije. Ona je, ujedno, i optu\u017eba tih re\u017eima i\npoliti\u010dkog sistema uop\u0161te, u kojem su mnogi intelektualci, nezaposleni\nskapavali od gladi. Zbog toga je poklanjam Arhivu grada Sarajeva. Sarajevo,\n19.X.1960. Hamid Dizdar.<\/em>; Plan redakcije za izradu Gajretovog kalendara iz\n1937. godine sa vlastoru\u010dnom napomenom Hamida Dizdara u kojoj ka\u017ee kako je on\nurednik kalendara, i kako je to va\u017eno spomenuti, jer se nigdje ne mo\u017ee vidjeti\nna kalendaru; Dopisnica od 5.3.1943. godine Ahmeda Muradbegovi\u0107a koju je uputio\nMuhamedu Had\u017eijahi\u0107u u kojoj preporu\u010duje Hamida Dizdara za posao pisanja \u010dlanka\no povijesti pozori\u0161ta u Bosni i Hercegovini kao boljeg poznavaoca te teme;\nPismo od 8.3.1943. godine od Hrvatskog muslimanskog izdava\u010dkog zavoda u Zagrebu\nupu\u0107eno Hamidu Dizdaru u kojem ga mole da izradi \u010dlanke za planiranu\nmonografiju.[19]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Hamid Dizdar je deset godina stajao i na\n\u010delu Dru\u0161tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, gdje je postavljen u\njanuaru 1956. godine. Prije toga, nakon osnivanja Dru\u0161tva 1954. godine, na\nnjegovoj osniva\u010dkoj skup\u0161tini izabran je za potpredsjednika.[20]<\/a> Dao\nje izuzetan doprinos na ja\u010danju i afirmaciji ovog stru\u010dnog udru\u017eenja koje je\ntek bilo po\u010delo praviti prve korake u ovoj oblasti kulturne djelatnosti u na\u0161oj\ndr\u017eavi. To su bile godine kada se osnivaju gradski arhivi u cijeloj Bosni i\nHercegovini, a da bi se svi ovi arhivi uvezali i koordinirano djelovali –\nDru\u0161tvo arhivskih radnika trebalo je da djeluje kao pokreta\u010d i usmjeravatelj\nstru\u010dnog rada radi unapre\u0111enja struke u cjelini. Tih godina formira se i\nArhivski savjet NRBiH kao jo\u0161 jedan organ u mladoj arhivskoj djelatnosti u\nBosni i Hercegovini koji je trebao da “prou\u010dava teoretska, metodolo\u0161ka i\norganizaciona pitanja” arhivske slu\u017ebe.[21]<\/a> I\nprvi Zakon o arhivima na nivou tada\u0161nje Narodne Republike Bosne i Hercegovine\ndonosi se u vrijeme dok je Hamid Dizdar bio na \u010delu Dru\u0161tva – 23. marta 1962.\ngodine[22]<\/a>,\n\u0161to je bio va\u017ean korak za bosanskohercegova\u010dku arhivsku struku, jer je to bio\nprvi zakonski propis koji je regulisao cjelokupnu arhivsku djelatnost u Bosni i\nHercegovini. Na osnovu ovog zakona mogli su se dalje donositi podzakonski akti\nkojima su se preciznije razra\u0111ivale obaveze arhiva i stvaraoca arhivske gra\u0111e.[23]<\/a> \u010cinjenica\nda je bio na \u010delu jedne va\u017ene arhivske institucije u glavnom gradu, te tako\u0111er\ni na \u010delu glavnog strukovnog udru\u017eenja u odsudnim, va\u017enim godinama kada se\nmoderna arhivska djelatnost formira u Bosni i Hercegovini svakako daje dodatnu\nte\u017einu ulozi Hamida Dizdara u tim procesima. Ta njegova uloga je, \u010dini se, malo\npoznata i istaknuta, te se nadamo da \u0107e ovaj rad doprinijeti pobolj\u0161anju takve\nslike.<\/p>\n\n\n\n

Predanost Hamida Dizdara kao \u010dovjeka\npisane rije\u010di i vrijednog kulturnog pregaoca je neosporna i ve\u0107 istaknuta na\nvi\u0161e mjesta. Tome u prilog govori i \u010dinjenica o njemu kao strasnom bibliofilu\nkoji je cijeli \u017eivot knjige znala\u010dki odabirao i sakupljao, ostaviv\u0161i iza sebe\njednu od najve\u0107ih privatnih biblioteka u Bosni i Hercegovini. Njegova predanost\nArhivu grada Sarajeva, danas Historijskom arhivu Sarajevo, tako\u0111er je\nevidentna. Pripala mu je uloga da bude prvi \u010dovjek Arhiva u presudnim godinama\nnjegovog osnivanja i djelovanja – u okolnostima kakve nije mogao birati, ali on\nje tu ulogu znala\u010dki i iskreno odigrao, ula\u017eu\u0107i sebe i svoj profesionalni i\nljudski anga\u017eman.<\/p>\n\n\n\n

Hamid Dizdar umro je u Sarajevu 1967. godine, kada je bio na mjestu upravnika Arhiva. Njegovo ime zauvijek \u0107e ostati upisano u temeljima ove zna\u010dajne institucije.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

*Ovaj rad je pod naslovom Uloga Hamida Dizdara u arhivskoj djelatnosti<\/em> autora Almire Aliba\u0161i\u0107-Fideler prvobitno objavljen u: Amir Brka (ur.), Djelo Hamida Dizdara: zbornik sa nau\u010dnog skupa odr\u017eanog u Te\u0161nju 9. 12. 2017. godine<\/em>, Centar za kulturu i obrazovanje, Te\u0161anj, 2018. <\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/?page_id=104<\/a>\n(8.2.2018. godine).<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a>\nAliba\u0161i\u0107, A. D\u017eigal-Berkovac, I. Odabrani arhivisti\u010dki i historijski radovi\nHamida Dizdara. Izdava\u010d: Istorijski arhiv Sarajevo, Sarajevo, 2008, str. 21.\n(Dalje: Odabrani radovi Hamida Dizdara.).<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a>\nOdluka o osnivanju Arhiva grada Sarajeva (broj: 6491\/48 od 3. maja 1948.),\nnavedeno prema: Istorijski arhiv Sarajevo 1948-2008.\nPri\u010da o nama. Izdava\u010d: Istorijski arhiv Sarajevo. Sarajevo, 2008<\/a>. str. 12.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a>\nOdabrani radovi Hamida Dizdara, str. 25.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a>\nIstorijski arhiv Sarajevo 1948-2008. Pri\u010da o nama. Sarajevo, 2008. str. 72.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a>\nIsto, str.73.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a>\nOdabrani radovi Hamida Dizdara, str. 21, 22.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a>\nIsto, str. 25-30.<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Odabrani radovi Hamida Dizdara, str. 34<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a>\nIsto, str. 34 i 71.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a>\nGlas arhiva grada Sarajeva, Sarajevo, 1960. (Biblioteka HAS-a).<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a>\nSarajevo, 1965. (Biblioteka HAS-a).<\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a>\nStudijski projekat – O izdava\u010dkoj djelatnosti Arhiva grada Sarajeva, I dio:\nturski period. Sarajevo, 1965, str. 1.<\/p>\n\n\n\n

[14]<\/a>\nIsto, str. 2.<\/p>\n\n\n\n

[15]<\/a>\nIzdanja dostupna u biblioteci HAS-a.<\/p>\n\n\n\n

[16]<\/a>\nOdabrani radovi Hamida Dizdara, str. 7.<\/p>\n\n\n\n

[17]<\/a>\nDobar izbor njegovih radova iz ovog konteksta nalazi se u ve\u0107 spomenutoj knjizi: Aliba\u0161i\u0107, A.\nD\u017eigal-Berkovac, I. Odabrani arhivisti\u010dki i historijski radovi Hamida Dizdara,\nSarajevo, 2008. Izdvojili bismo ovdje jedno izdanje koje je priredio u\nkontekstu svoga bavljenja istra\u017eivanjem sevdalinke: SEVDALINKE. Izbor iz bosansko-hercegova\u010dke\nnarodne lirike. Sakupio, odabrao i uredio Hamid Dizdar. Dr\u017eavna krugovalna\npostaja. Sarajevo, 1944. godine, 237 strana.<\/p>\n\n\n\n

[18]<\/a>\nNezirovi\u0107, A. Analiti\u010dki inventar Zbirke varia (1829-1963), Izdava\u010d: JU\nHistorijski arhiv Sarajevo. Sarajevo, 2011 (Dalje: Zbirka varia), str. 5.<\/p>\n\n\n\n

[19]<\/a>\nZbirka varia. Signature dokumenata (redoslijedom kako su navedeni u tekstu):\nZV-235; ZV-340; ZV-358; ZV-460; ZV-496; ZV-497.<\/p>\n\n\n\n

[20]<\/a>\nArhivist. Organ Saveza arhivskih radnika FNRJ, Beograd, 1954, sv. 2, str.\n145-146.<\/p>\n\n\n\n

[21]<\/a>\nRodinis, A. Arhivska slu\u017eba Bosne i Hercegovine – Povijesni razvoj i\nperspektive. Magistarski rad: Andrej Rodinis. Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u\nZagrebu. Zagreb, 2004, str. 42.<\/p>\n\n\n\n

[22]<\/a>\n\u0160ehovi\u0107, A. \u010ceki\u0107, D\u017e. Zbirka arhivskih propisa Bosne i Hercegovine 1947.-2007.\nIzdava\u010di: Arhiv Bosne i Hercegovine i Istorijski arhiv Sarajevo. Sarajevo,\n2007, str. 63.<\/p>\n\n\n\n

[23]<\/a>\nIsto, str. 17.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uvod Hamid Dizdar bio je svestrana li\u010dnost, pa je takvo i djelo koje je ostavio iza sebe. A ono je impresivno, to je sigurno. Najvi\u0161e je poznato i prou\u010davano njegovo literarno i publicisti\u010dko djelo. No, Hamid Dizdar nije bio samo knji\u017eevnik, on je bio i novinar i istaknuti kulturni radnik, sakuplja\u010d i propagator, kroz svoje pisanje, na\u0161e kulturne historije i tradicije. Potekao je iz poznate hercgova\u010dke, stola\u010dke porodice Dizdar koja je iznjedrila… Vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3550,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[26],"tags":[22,147,146,10,12],"class_list":["post-3549","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price-iz-arhiva","tag-arhiv","tag-arhiv-grada-sarajeva","tag-hamid-dizdar","tag-historijski-arhiv-sarajevo","tag-sarajevo"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3549","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3549"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3549\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3559,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3549\/revisions\/3559"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3550"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3549"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3549"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3549"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}