{"id":104,"date":"2014-09-04T12:30:09","date_gmt":"2014-09-04T10:30:09","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/wordpress1\/?page_id=104"},"modified":"2014-10-29T12:07:35","modified_gmt":"2014-10-29T10:07:35","slug":"historijat-has-a","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/?page_id=104","title":{"rendered":"Historijat HAS-a"},"content":{"rendered":"

\"logo\"<\/a><\/p>\n

Pas de document, pas d\u2019histoire. <\/strong>\/Bez dokumenata nema historije\/
\nCharles Seignobos<\/em><\/p>\n

Tradicija \u010duvanja arhivske gra\u0111e na podru\u010dju Sarajeva se\u017ee od davnih srednjovjekovnih vremena. O tome svjedo\u010de brojni sa\u010duvani primjerci listina, povelja, rukopisnih knjiga i raznih drugih dokumenata povijesnog, kulturnog, gospodarskog, politi\u010dkog i drugog zna\u010denja i vrijednosti.Iako u preiodima osmanske i austrougarske uprave, a kasnije ni u Kraljevini Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini, pa ni u Sarajevu, nije formirana samostalna arhivska ustanova, ipak je postojalo organizirano \u010duvanje arhivske gra\u0111e, kao i njena nau\u010dna obrada i objavljivanje. Tako u Sarajevu, kao centru Bosanskog sand\u017eaka, jo\u0161 u XVI stolje\u0107u se spominje defteri-emin<\/strong>, \u010duvar zvani\u010dnih katastarskih knjiga i dr\u017eavne arhive uop\u0107e. Tek sredinom XIX. stolje\u0107a i reformama u Osmanskom carstvu dolazi do pobolj\u0161anja mehanizama za upravljanje zapisima i stvaranja uslova za odgovaraju\u0107u brigu o odlaganju spisa koji su do tada \u010duvani u raznim magacinima bez odgovaraju\u0107ih uslova. \u010cetrdesetogodi\u0161nji period austrougarske uprave (1878-1918) obilje\u017een je izra\u017eenijom brigom i sre\u0111enijom evidencijom spisa i arhivske gra\u0111e.<\/p>\n

Tako je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu<\/strong> u Prvoj provizornoj uredbi o poslovanju institucija u Bosni i Hercegovini od 16. 2. 1879. godine, <\/em>a koja je objavljena u Zborniku zakona i naredaba za BiH u Be\u010du 1880. godine, u \u010clanu 17. nalo\u017eila da se diplome, ugovori i svi zapisi od va\u017enosti imaju \u010duvati na sigurnom. U Op\u0107inskom \u0161tatutu za grad Sarajevo<\/em>iz 1883. godine u \u010clanu 47. se navodi da se sjedni\u010dki zapisnici \u010duvaju u op\u0107inskom arkivu <\/em>gdje moraju biti pristupni svakom \u010dlanu op\u0107inskog zastupstva. U okviru odsjeka Vladinog povjerenika za glavni grad Sarajevo, 1914. godine egzistirao je i Pomo\u0107ni ured sa arhivom i otpravni\u0161tvom<\/strong>.<\/p>\n

Iako je u periodu Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije postojao Projekt Zakona o dr\u017eavnim arhivima i registraturama<\/strong>, koji je predvi\u0111ao osnivanje i arhiva u Sarajevu, do njegove realizacije na\u017ealost nije do\u0161lo.<\/p>\n

Uvi\u0111aju\u0107i neophodnost, zna\u010daj i va\u017enost postojanja jedne arhivske ustanove za grad Sarajevo, kao centra cjelokupnog politi\u010dkog, ekonomskog i kulturnog \u017eivota, Narodni odbor grada Sarajeva je, po ugledu na sli\u010dne ustanove koje su ve\u0107 postojale u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, predlo\u017eio osnivanje Arhiva. Aktom o osnivanju odre\u0111en je logi\u010dan naziv: Arhiv grada Sarajeva. <\/em>Odluku o osnivanju arhiva<\/strong>, koja je donesena pod brojem I\/6491, donio je Narodni odbor grada Sarajeva<\/strong> 3. maja 1948. godine. Odluka je stupila na snagu objavljivanjem u “Slu\u017ebenom listu Narodne Republike BiH br. 20<\/em>” od 20. maja iste godine.<\/p>\n

Ozbiljnije pripreme za zvani\u010dan po\u010detak rada Arhiva zapo\u010dele su jo\u0161 7. januara 1948. godine u sobi br. 106<\/strong> Gradskog narodnog odbora. Nedostatak kancelarijskog i smje\u0161tajnog prostora bile su prve muke i isku\u0161enja u procesu stvaranja Arhiva. To ilustrativno potvr\u0111uje akt br. 18\/48 Gradskog narodnog odbora, Odjeljenja za kulturu i umjetnost, kojim se tra\u017ei od ekonomata da u toj prostoriji, za smje\u0161taj Gradskog arhiva, nabavi jedan pisa\u0107i stol, dvije stolice, ormar i stala\u017eu za spise i postavi novu pe\u0107. Prvi slu\u017ebenik koji je u to vrijeme u Odjeljenju za kulturu i umjetnost vo\u0111en kao “referent za poslove Arhiva”, bio je Hazim \u0160abanovi\u0107<\/strong>, poznati histori\u010dar i osmanist.<\/p>\n

Arhiv je tako prvo bio smje\u0161ten u dvije manje tavanske prostorije, veli\u010dine 40 kvadratnih metara, u zgradi gradske Vije\u0107nice<\/strong> (nekada\u0161nja zgrada Narodne i univerzitetske biblioteke BiH). Arhiv je u po\u010detku djelovao samo na podru\u010dju grada Sarajeva, ali je vremenom prerastao u regionalnu arhivsku ustanovu u \u010dijoj je nadle\u017enosti bilo vr\u0161enje arhivske slu\u017ebe na teritoriji deset gradskih i vi\u0161e vangradskih op\u0107ina.<\/p>\n

Po\u010detak njegovog rada bio je uvjetovan mnogim pote\u0161ko\u0107ama. Sve do 1950. godine radilo se uglavnom na pronala\u017eenju, evidentiranju i prikupljanju arhivske gra\u0111e koja se nalazila na raznim mjestima. Cjeline su \u010desto bile razdvojene, a i nesavjesni pojedinci su neovla\u0161teno prisvajali vrijedne fondove i zbirke, ili njihove dijelove. U to vrijeme bilo je najva\u017enije preuzeti dokumente u Arhiv da ne bi bili uni\u0161teni i da bi bili sa\u010duvani.<\/p>\n

Sredinom 1950. godine, zbog bolesti i navr\u0161enih godina u penziju odlazi prvi upravnik Arhiva – \u0160ukrija Kurtovi\u0107<\/strong>. Na njegovo mjesto imenovan je Hamid Dizdar<\/strong>. Od tog perioda Arhiv djeluje kao samostalna institucija. Obilje arhivske gra\u0111e koja je do tada prikupljena i zadaci koji su stajali pred Arhivom na sre\u0111ivanju i obradi prikupljene gra\u0111e, bili su u velikom nesrazmjeru sa brojem uposlenika. Sredstva kojima je Arhiv u po\u010detku raspolagao bila su veoma skromna, a nije imao ni svog stalnog kadra. Do 1951. godine Narodni odbor grada Sarajeva dodijeljivao je na rad u Arhiv, na kre\u0107e ili du\u017ee vrijeme, obi\u010dno po dva do tri mjeseca, svoje slu\u017ebenike. Tada je prvi put utvr\u0111ena i organizaciona struktura i zasnovan stalni radni odnos sa odre\u0111enim brojem radnika, uglavnom ni\u017ee stru\u010dne spreme.<\/p>\n

Obilje arhivske gra\u0111e koju je Arthiv do tada prikupio i zadaci koji su stajali pred Arhivom u pogledu sre\u0111ivanja i obrade te gra\u0111e bili su u velikoj nesrazmjeri s brojem radnika koji su radili u Arhivu, kao i s njihovom kvalifikacionom strukturom koja se vrlo sporo mijenjala.<\/p>\n

Krajem 1952. godine Arhivu je dodijeljeno ne\u0161to vi\u0161e prostora, tako da tada povr\u0161ina za smje\u0161taj prikupljene arhivske gra\u0111e i za rad uposlenih iznosi oko 150 kvadratnih metara. Me\u0111utim, koli\u010dina arhivske gra\u0111e koja je svakodnevno pritjecala bila je sve ve\u0107a, pa Narodni odbor grada Sarajeva 1953. godine dodijeljuje Arhivu polovinu tada\u0161nje zgrade Muzeja grada Sarajeva <\/strong>(nekada\u0161nja \u0160erijatska \u0161kola). Arhivu je tada dodijeljeno desetak prostorija za rad i za smje\u0161taj arhivske gra\u0111e, \u010dija je povr\u0161ina iznosila oko 250 kvadratnih metara, ali koje nisu bile odgovaraju\u0107e za smje\u0161taj i \u010duvanje arhivske gra\u0111e, jer ona u njima nije bila dovoljno za\u0161ti\u0107ena od po\u017eara, vlage i drugih nepogoda.<\/p>\n

Godine 1966. Arhiv je dobio prostorije u tada\u0161njoj zgradi Prirodno-matemati\u010dkog fakulteta<\/strong> u ulici Mar\u0161ala Tita br. 112. Iako su bile povoljnije, ni ove prostorije nisu odgovarale potrebama Arhiva jer nisu omogu\u0107avale dalji razvoj Arhiva i izvr\u0161avanje obaveza koje su mu bile stavljene u zadatak. \u010cuvanje i za\u0161tita arhivske gra\u0111e, kao i druga pitanja iz rada arhivske slu\u017ebe uop\u0107e, tada su ve\u0107 dobrim dijelom bili zakonski regulirani, jer je Skup\u0161tina NR BiH<\/strong> donijela 1962. godine Zakon o arhivima<\/em>, a 1965. godine su izvr\u0161ene izmjene i dopune tog Zakona kojim su posebno nagla\u0161ene obaveze imalaca registaturskog materijala da ga \u010duvaju i stru\u010dno odr\u017eavaju.<\/p>\n

Posebno te\u0161ka situacija bila je s prostorom za smje\u0161taj arhivske gra\u0111e, jer je njen najve\u0107i dio bio smje\u0161ten u zgradi Hanikaha<\/strong>, jednoj od najstarijih zgrada u Gradu, koja se nalazila pod za\u0161titom dr\u017eave (zgradu hanikaha Arhiv je napustio tek u decembru 1990. godine kada je arhivska gra\u0111a prenesena u depo na Vrbanju\u0161u<\/strong> u ulicu Porodice Foht – dana\u0161nja \u010cadord\u017eina br. 90). Taj problem nije zadovoljavaju\u0107e rije\u0161en ni slijede\u0107e 1967. godine, kada su Arhivu dodijeljene, tako\u0111er, neadekvatne prostorije u zgradi Skup\u0161tine op\u0107ine Centar<\/strong> u kojima je bio smje\u0161ten jedan dio arhivske gra\u0111e koju \u010duva Arhiv.<\/p>\n

\"Depo<\/a>

Depo Vrbanju\u0161a<\/p><\/div>\n

Arhiv je poslije 1972. godinebr\u017ee mijenjao kadrovsku strukturu. Dolazili su novi kadrovi koji su imali adekvatniju \u0161kolsku spremu, a u\u017eu specijalnost (stru\u010dnost) iz arhivistike su sticali u iskustvenom radu, usavr\u0161avanjem na te\u010dajevima i seminarima, uglavnom onim koji su organizovani pri Arhivu SR Srbije<\/strong>, ali i kroz savjetovanja koja je organizovalo Dru\u0161tvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine<\/strong>, kao i Dru\u0161tvo arhivskih radnika Jugoslavije<\/strong>.<\/p>\n

Zna\u010dajan korak u pogledu povoljnijeg smje\u0161taja radnih prostorija Arhiva u\u010dinjen je 1973. godine, kada je Skup\u0161tina op\u0107ine Centar dodijelila Arhivu zgradu u Koturovoj ulici<\/strong> br. 3. Poslije temeljite adaptacije, u toj zgradi bile su smje\u0161tene sve slu\u017ebe Arhiva, obezbije\u0111en je i prostor za rad Komisije za ediciju izdanja “Sarajevo u Revoluciji<\/em>“, a mnogo bolje je smje\u0161ten i dobar dio arhivske gra\u0111e.U junu mjesecu 1975. godine Arhiv grada Sarajeva mijenja ime i od tada nosi naziv Istorijski arhiv Sarajevo.<\/strong><\/p>\n

U isto vrijeme, uz svesrdnu podr\u0161ku Skup\u0161tine grada Sarajeva<\/strong>, osiguran je i adaptiran skladi\u0161ni prostor od oko 200 kvadratnih metara u Ulici Vase Miskina br. 13<\/strong> (dana\u0161nja Ferhadija), u kojem je, nakon nabavke odgovaraju\u0107ih suvremenih arhivskih polica, bio smje\u0161ten najve\u0107i dio gra\u0111e koju je Arhiv tada \u010duvao. U narednim godinama, u skladu sa zakonskim odredbama, Arhiv je primio veliku koli\u010dinu arhivske gra\u0111e, zbog \u010dega je ulo\u017een ogroman trud na osiguranju novih arhivskih skladi\u0161ta, kao i tehni\u010dkih sredstava za za\u0161titu arhivske gra\u0111e.<\/p>\n

Ja\u010danje kadrovske strukture omogu\u0107ilo je da Arhiv br\u017ee i sigurnije obavlja zakonom predvi\u0111ene obaveze, te da posveti ve\u0107u pa\u017enju izdava\u010dkoj djelatnosti. U tom pogledu bilo je od izuzetnog zna\u010daja izdavanje edicije u 4 toma “Sarajevo u revoluciji<\/em>” i edicije “Sarajevo u socijalisti\u010dkom periodu<\/em>” u dva toma. Radovi na ovim projektima ne samo da su izveli Arhiv iz anonimnosti nego su ga, prema mi\u0161ljenjima kritike, svrstali me\u0111u zna\u010dajne kulturne i nau\u010dne institucije Sarajeva.<\/p>\n

Sredinom 1986. godine je Gradska komisija za obrazovanje, kulturu i nauku<\/strong> proglasila Arhiv radnom organizacijom od posebnog dru\u0161tvenog zna\u010daja<\/em>.<\/p>\n

U toku ne tako davnih ratnih doga\u0111anja (1992.-1996.) Arhiv je uspio sa\u010duvati cjelokupnu arhivsku gra\u0111u<\/strong> koja se nalazila u njegovom posjedu, zahvaljuju\u0107i u prvom redu njegovim radnicima. Zgrada Arhiva je u maju 1992. godine pogo\u0111ena granatom. Na sre\u0107u, tada nikon ije poginuo niti je ranjen. Bez obzira na sve opasnosti koje su svakodnevno prijetile njima i njihovim obiteljima oni su revnosno izvr\u0161avali svoje profesionalne zada\u0107e i time pokazali svoju istinsku ljubav prema struci, ali i ba\u0161tini koju su svojim nesebi\u010dnim zalaganjem uspjeli sa\u010duvati. Tome, izme\u0111u ostalog, u prilog ide i \u010dinjenica da je Arhiv u periodu od 1992. do 1995. godine preuzeo arhivsku gra\u0111u od 34 registrature<\/strong>.<\/p>\n

Odlukom Skup\u0161tine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. godine, Kanton preuzima prava osniva\u010da JU Istorijski arhiv Sarajevo.<\/p>\n

\"Upravna<\/a>

Upravna zgrada HAS-a<\/p><\/div>\n

Upravna zgrada Arhiva je poslije rata, 1999. godine, preseljena u u nove prostore u ulici Alipa\u0161ina br. 19<\/strong> (nekada\u0161nja ul. \u0110ure \u0110akovi\u0107a), koji ne odgovaraju ni njegovim potrebama, ali ni njegovom ugledu. Na\u017ealost, arhivska gra\u0111a ponovo je ra\u0161trkana na vi\u0161e mjesta u Gradu i njegovoj okolini, \u0161to u velikoj mjeri znatno ote\u017eava njegov normalan i efikasniji rad.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pas de document, pas d\u2019histoire. \/Bez dokumenata nema historije\/ Charles Seignobos Tradicija \u010duvanja arhivske gra\u0111e na podru\u010dju Sarajeva se\u017ee od davnih srednjovjekovnih vremena. O tome svjedo\u010de brojni sa\u010duvani primjerci listina, povelja, rukopisnih knjiga i raznih drugih dokumenata povijesnog, kulturnog, gospodarskog, politi\u010dkog i drugog zna\u010denja i vrijednosti.Iako u preiodima osmanske i austrougarske uprave, a kasnije ni u Kraljevini Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini, pa ni u Sarajevu, nije formirana samostalna arhivska ustanova, ipak… Vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":517,"parent":27,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-104","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=104"}],"version-history":[{"count":11,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/104\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":532,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/104\/revisions\/532"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/27"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/517"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.arhivsa.ba\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}